Protiv sumanutog koncepta rasprodaje svega vrijednog strancima ne bune se, naime, više samo pojedini znanstvenici i suradnici našeg lista, nego doslovce od jučer i neki od najuglednijih hvalitelja vlasti koja je svojedobno, još 1998. godine, započela cjelovitu rasprodaju najkvalitetnijih financijskih i telekomunikacijskih, pa i turističkih potencijala, pa čak i sve brojnija, istaknuta imena desnice, od kojih neki ovih dana jurišaju i na sam vrh HDZ-a.

Protiv bespogovornog služenja MMF-u, NATO-u i ostalim ključnim ustanovama i polugama tog globalnog prodora Zapada na Istok, ustadoše prošlih dana ne samo »prekobrojni« policajci, većina sindikata, sve brojniji neovisni znanstvenici te sve aktivnije nevladine i građanske udruge, nego i uprave preostalih većih kompanija, koje su još u pretežno domaćem vlasništvu (TDR, Lura, konzorcij za preuzimanje Croatia osiguranja). Moglo bi se reći da je u nastajanju nova, ali zasad spontana i vrlo široka narodna fronta, koja se protivi višegodišnjoj politici Banskih dvora te sada nastoji spasiti što se od preostale hrvatske imovine još spasiti može. Zasad se toj »fronti u nastajanju« od institucija važnih za određivanje nacionalne sudbine, osim gluhog Hrvatskog sabora, ne priključuju samo jedva postojeće ustanove poput HAZU-a, Hrvatske gospodarske komore i Matice hrvatske.

Kolonije su ušle u svjetsku povijest još u Antici, kada su se tako (prema Bratoljubu Klaiću) nazivale naseobine Grka, Feničana ili Rimljana u nekoj osvojenoj zemlji ili (prema Vladimiru Ibleru) područja čiji su domoroci prisiljivani živjeti pod stranom vlašću. No, njihovo se značenje nakon velikih otkrića preobrazilo (prema Adolfu Dragičeviću) u sustav neravnopravnih gospodarskih odnosa između dviju zemalja, utemeljenih na ekonomskoj i političkoj dominaciji. Kolonijalizam se u svijetu osobito razmahao u 19. stoljeću, kada su Velika Britanija, Francuska, Nizozemska, Portugal i Španjolska vojnom silom održavale ili stjecale zemlje, iz kojih su crpile sirovinske i energetske izvore. Nakon što su poslije Drugog svjetskog rata gotovo sve te kolonije pokrenule uspješnu borbu za neovisnost, pri kraju 20. stoljeća krenula je nova kolonizacija svijeta, nazvana globalizacijom, preko koje je, uz minimum sile, Zapad sebi na Istoku i Jugu osiguravao nova tržišta za svoju robu, prostore za preuzimanje lokalnog kapitala i nekretnina te puni nadzor nad novim energetskim nalazištima, naftovodima i plinovodima, a osobito nad trgovinom oružjem i drogom.

U hrvatskom slučaju, riječ je o, formalno, i dalje suverenoj zemlji, ali i o zemlji čija je vlast sav svoj financijski sustav odlučila prepustiti strancima, da bi toj kobnoj ponudi unazad tri godine priključila i prodaju telekomunkacija, većine novinskih medija i veletrgovinskog prostora te gotovo polovinu turističkog potencijala. Prema zadnjoj prepisci s MMF-om, jasno je da će Vlada užurbano prodati i Riječku i Hrvatsku poštansku banku, i Croatia-osiguranje, i INA-u, a vjerojatno i HEP i JANAF, kao i ostatak turizma, pa i najkvalitetnije poljoprivredne kompanije i nekretnine. Kad se priča dovede do savršenstva, Hrvatska će biti kolonija u najsuvremenijem značenju toga pojma: njezini će biti samo dugovi i socijala, stotine tisuća kronično nezaposlenih i osiromašenih ljudi, neki pašnjaci i poneki udaljeni otok, a sve što vrijedi nadzirat će stranci.

Neizvjesno je samo hoće li nakon tako intenzivne globalizacije hrvatskoga gospodarstva biti moguć ikakav kontrapotez.