Međutim, razlozi zbog kojih Ortynski odlazi nisu baš posve jasni. Za micanje je iskorišteno redovno podnošenje izvještaja hrvatskom Saboru o njegovom dosadašnjem radu. Dokument je opširan i, navodno, prazan. Kritičari mu zamjeraju da ne odgovara na pitanje što u Državnom odvjetništvu treba promijeniti da bi ono profunkcioniralo. Ali izvještaj, naravno, nije razlog smjene. Već se mjesecima šuška da je trenutak njegova podnošenja određen za detroniziranje.

Koalicijska vlast općenito je nezadovoljna načinom na koji je Ortynski obavljao svoju dužnost. Iz više razloga. Mnogo je paradirao, malo je uradio. Izjave su mu bile bombe, djela – ćorci. Za funkciju glavne državne tužibabe kvalificirala ga je njegova istraga o zločinačkoj organizaciji, diskvalificira ga činjenica da ona u mnogim dijelovima nije izdržala sudsku provjeru. Ortynski je po sudovima, zbog navodno mu uvrijeđene duše, radije gonjao novinare, nego kriminalce. Otežavajuća mu je okolnost svakako bila i blebetava izjava, iz Sarajeva, gdje se pred međunarodnim predstavnicima požalio da vlast u Hrvatskoj ne želi obračun s kriminalom. Ali nije državni odvjetnik jedini koji se prema radnim obavezama odnosi krajnje komotno. Da je po tome, Račan bi prije mogao smijeniti bar polovicu svoga kabineta.

Najdiskutabilnijim se ipak doima mišljenje da Ortynski odlazi jer je vlast nezadovoljna njegovim slabim rezultatima u lovu na lopove. Đurđa Adlešić, liberalna šefica za sigurnosne poslove, povodom slučaja Ortynski napominje da je »najveći propust aktualne vlasti činjenica da gospodarski kriminal nije procesuiran«. Ona ističe da bi »građani nekako i podnijeli bolne gospodarske reforme, ali nikako ne mogu podnijeti što su krivci za gospodarski kriminal i dalje nekažnjeni«. Smjenjivanje Ortynskog trebalo bi sugerirati da je krivac za te mega-propuste konačno pronađen. Njegovim micanjem politika sugerira kako je generalni oprost kriminalcima išao mimo njene volje.

Ali u tom pogledu dosadašnji državni odvjetnik nikako ne može pobrati sve zasluge. Prije nego je Ortynski imenovan na funkciju, to je mjesto nekoliko mjeseci bilo nepopunjeno, što je teško spojivo s tada još svježim obećanjima o progonu lopovluka. Također treba podsjetiti na činjenicu da promjene u sudskoj vlasti neoprostivo kasne, pa je prošlog tjedna i Europska unija upozorila Hrvatsku da je stanje u pravosuđu najveća opasnost provođenju reformi i hvatanju koraka s europskim standardima. A to se ipak ne tiče samo Državnog odvjetništva.

Potpuni fijasko u nikad otvorenom progonu kriminala i korupcije kapacitiran je prije svega nedostatkom političke volje da se u taj obračun zaista uđe. Zato odlazak Radovana Ortynskog može biti znak da se stvari kane mijenjati. Ali isto tako može značiti da je vlast pronašla Pedra na koga će prevaliti svu odgovornost i na kome će demonstrirati svoju falš-odlučnost.