HAAG, 10. travnja (Od Vjesnikove dopisnice) - Za tragediju oko 8000 stanovnika Srebrenice ubijenih nakon pada te enklave proglašene UN-ovom »zonom sigurnosti« nisu odgovorni samo pripadnici nizozemskih plavih kaciga. Odgovornost mora preuzeti međunarodna zajednica i Ujedinjeni narodi, kao i moćnije, utjecajnije članice UN-a. Oružane snage Republike Srpske na čelu s Ratkom Mladićem samo su iskoristile pruženu im priliku i počinile ratni zločin do razmjera genocida, kako će ga kasnije opisati haaške optužnice.

Te su tvrdnje rezultat pet i pol godina duge istrage nizozemskog Instituta za ratnu dokumentaciju, rada ekipa stručnjaka i golemog broja intervjua sa svima koji su nešto značili u ovoj tragediji, skupa s analiziranim dokumentima. kompleta knjiga nazvan »Srebrenica - zona sigurnosti« (rekonstrukcija događaja, pozadina zbivanja, posljedice) koji ima 7000 stranica ili desetak kilograma tiskanog materijala.

»Dobili smo objektivan prikaz ove tragedije«, ustvrdili su Nizozemci prezentirajući ishod do sada najambicioznijeg posla Instituta koji se do danas bavio (primjerice) zločinima nizozemskih snaga u Indoneziji ili stradanjem nizozemskih Židova za njemačke okupacije zemlje. Direktor Instituta Hans Blom ukazao je na odgovornost širokog kruga ljudi, svih onih koji su bili uključeni u stvaranje politike i odlučivanje - kao i onih koji danas brane od odgovornosti najodgovornije, političare i vojnike. Od potonjih se, ako ne ništa drugo, očekivala konkretna odluka u trenucima kada se nasilje otrglo kontroli, ali se još uvijek mogla spriječiti tragedija.

U Srebrenicu su Nizozemci poslani bez primjerenih obavještajnih podataka. »Nizozemska nije imala vlastite informacije, oslanjala se uglavnom na kanadske obavještajne izvore koji su se kasnije, kada je sve bilo gotovo, pokazali nepouzdanima. Došavši u enklavu, Nizozemci nisu točno znali ni kakav im je mandat niti što znači pojam »UN zone sigurnosti«. Ukratko, kako je rekao direktor Instituta, suočili su se s »nemogućom misijom« neadekvatno, lagano naoružani, netrenirani, ne znajući što ih čeka i s kime uopće imaju posla. Bio je to pretežak teret koji ih je kronično fizički i psihički iscrpljivao i doveo do »drastičnog pada morala«.

Studija je odbacila spekulacije o dogovoru UN-ovog generala Janviera i Mladića. Dogovora nije bilo, decidirano stoji u analizi i sve što se dogodilo splet je okolnosti. Srebrenica je prestala biti »zonom sigurnosti« a da stotinjak nizozemskih pripadnika plavih kaciga, kada su stvari počele ići nizbrdo i katastrofa se približavala, nije ispalilo ni metka. »Nisu imali mandat«. Mandata nije bilo niti da se u pomoć pošalju oklopljene danske jedinice iz susjedstva, pa ni da se upotrebe zračni udari kao zadnje sredstvo spasa. O udarima nije niti raspravljano ozbiljno, tvrdi ova studija.

Sedam tisuća stranica dalo je dijagnozu koja je skinula teret isključive odgovornosti s frustriranih, od nizozemske (pa i svjetske) javnosti nizozemskih vojnika, a krivnja raspodijeljena među članice UN-a. Cijena je poznata. Tisuće ljudi pometeno je valom »najtežeg zlodjela počinjenog u Europi nakon Drugog svjetskog rata« Svi koje imenuje ova studija morat će živjeti s činjenicom da su ih povjesničari, hladnom znanstvenom metodom optužili za sve što nisu činili a morali su i za sve što su učinili a nisu smjeli.