Kako je duboke i snažne traume građanima ostavilo iskustvo iz pretvorbe, ponovno je pokazala nedavna Latinica. Kad smo već mislili da je ta mračna epizoda pala u zaborav, saznajemo da još ima ljudi koji, istjerujući pravdu u pretvorbi, štrajkaju glađu, svojim tijelima brane "svoje" poslovne prostore od ovrhe ili se liječe na psihijatriji kako bi se othrvali nagonu da direktora koji ih je "opljačkao" ne ubiju revolverom.

Ni prijedlozi kako iz te situacije izaći nisu ništa manje dramatični. Ozbiljna stranka predlaže da se cijela pretvorba jednostavno poništi. Da bi se sudski procesi zbog malverzacija u pretvorbi spasili od zastare, treba ih proglasiti ratnim zločinom, predlaže jedan aktivist. Riječki političar predlaže da se svi koji su se okoristili u pretvorbi - strijeljaju.

Što uopće može otkriti Državna revizija? Da imovina "društvenih" poduzeća nije u cijelosti obuhvaćena procjenom niti su te procjene bile točne. Da dionice nisu mogli upisati svi koji su na to imali pravo. Da su se direktori u kupnji vlastitih poduzeća obilato poslužili novcem tih tvrtki. Da su šefovi uzimali punomoći podređenih koristeći se prijetnjom i ucjenom. Da su u vlasničke udjele u poduzećima pretvarani i davno otplaćeni bankovni krediti. Da je vlasnicima kojima su komunisti oteli imovinu priznat komično malen postotak nove glavnice, itd.

Ali što sa svim tim danas? Kaznena odgovornost za sva ta zlodjela ili nije uopće bila propisana, ili je simbolična, a u svakom je slučaju za nju nastupila zastara. Ni štetu državi i drugim sudionicima pretvorbe više nije moguće nadoknaditi, stečene dionice i drugu imovinu nije moguće oduzeti bez pravomoćne sudske presude. A i kome uopće oduzeti dionice, kad su ih sadašnji vlasnici stekli možda i nakon desetaka kupoprodaja? Trebaju li za pretvorbene malverzacije platiti i oni koji danas na Zagrebačkoj burzi od nepoznatog vlasnika kupuju dionice nekog bivšeg društvenog poduzeća?

No, najvažnije što trebaju znati oni koji zbog pretvorbe štrajkaju glađu, žele ubiti sebe ili nekog drugog, grizu se zbog izgubljenih kuća, lokala i prihoda - a što im u Latinici nitko nije rekao - jest: za pretvorbu kakva je bila vi ste sami glasovali na izborima! Sva se ta silna pljačka i nepravda odigrala zato jer ste vi sami tako htjeli. Nju je smislio Sabor koji je demokratski izabran, predsjednik koji je dobio golemu većinu glasova birača. Vlada koju je postavila stranka koja je pobijedila na izborima.

Čemu se sad čudimo, čemu sad bjesnimo? Hrvati su na demokratskim i slobodnim izborima izabrali vođe kojima je pretvorbena otimačina bila samo dio makroekonomske "politike" u kojoj je bilo posve normalno za desetine milijardi kuna kupovati robu bez plaćanja, zatvarati domaće tvornice da bi se otvorio prostor uvoznom švercu. Prodavati gorivo ratnom neprijatelju, podijeliti besplatno stotine stanova nomenklaturi; planski stvarati novi feudalizam od "200 obitelji".

Hrvatski građani su na izborima glasovali za barbare u čijem je mentalnom Sklopu normalno, poželjno i herojski da jači gaze i opljačkaju slabije, umjesto da ih štite i pravedno nagrade. Za predatore čija se “civilizacija" temelji na uvjerenju da onome tko ga ne zna ili ne može čuvati i oploditi, novac treba uzeti. Hrvati su glasovali za ekonomiju Divljega zapada, za vođe koji nisu ni znali ni htjeli, kad je to bilo najvažnije, stvoriti i razviti tržišne institucije i pravni poredak koji brani manjinska vlasnička prava, čelnike koji ne razumiju i ne prihvaćaju činjenicu da cijeli gospodarski razvoj najviše ovisi o stupnju i učinkovitosti zaštite manjinskih dioničara (jer ih je najviše).

Sad je kasno za kajanje. Osim što, radi zdravlja, treba nacionalizirati duhansku industriju, pretvorbu je najpametnije prepustiti povjesničarima ekonomije. Ali, pouka je jasna: lako je biti pametan naknadno, treba biti pametan i na izborima, kad se na njima ponovno kandidira HDZ-ova kleptokracija.