Afera Ortynski izbila je onog trenutka kad je odlučeno da ga se imenuje, na istim mjestima i s istim sudionicima koji sad »nisu zadovoljni« Državnim odvjetništvom / Kako je o pravosuđu moguće sve reći i sve napraviti, nije čudno što se afere otvaraju, a istinski krivci - igrači na kartu političkog kompromisa - i biraju i sude svojim izabranicima a da im vlas s glave ne padne

ZAGREB, 10. travnja - Hrvatsko pravosuđe ne može bez afera zato što u svakom, ali baš svakom imenovanju pravosudnih dužnosnika čuči kompromis. Kako je izabran Radovan Ortynski? Tako što je lobiranje u njegovu korist, daleko od javnosti, trajalo od trenutka kad je tv-spektaklom u Županijski sud privedena remetinečka tzv. zločinačka organizacija. I to pred tada kao slučajno dežurnog istražnog suca Ortynskog, koji se hvalio da će uskoro odigrati Eliot Ness ulogu za pamćenje. Ambicioznom istražnom sucu odmah se pripisala veza sa HDZ-om, jer je jedan pravosudni spektakl trebao posrnuloj vladajućoj stranci uoči najavljenih izbora.

Spominjanje Petra Pulišelića (današnjeg zamjenika glavnog državnog odvjetnika), odvjetnika Tihomira Rubeše, kao kandidata za mjesto istjeranog Državnog odvjetnika Berislava Živkovića bila je samo magla. Nije je rastjerao ni skandal iz Ljubljane (»Pravosuđe je korumpirano«, klicao je Ortynski), ni prijava odvjetnika Nobila i Mlinarića zbog nezakonitosti u »slučaju Kutle«, ni incident u Sarajevu (»Mesić i Račan ometaju borbu protiv korupcije«). Izbor mu nisu omeli ni udruženi Čičak, Krunislav Olujić i Vladimir Gredelj tvrdnjom da je 1971. bio batinaš, a ni osjetljivi predsjednik Sabora Zlatko Tomčić koji isprva nije htio prihvatiti njegovu prisegu.

Treba li, nadalje, na nekom predmetu izbiti skandal u Vrhovnom sudu pa da počne pročešljavanje njegova sastava? Predsjednik Ivica Crnić je javno rekao »da ne želi samo zbog promijenjenih političkih odnosa u zemlji otvarati personalna pitanja u Vrhovnom sudu«. Toga se dohvatila i ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović tvrdnjom »da ova vlast, prvi put u Hrvatskoj, ne želi izborne rezultate ostvarivati i kroz sudačke čistke«. Da bi to i dokazala, na mjesto predsjednika dvaju županijskih sudova, u Požegi i Splitu, izabrala je, ona sama, dvojicu ljudi duboko ogrezlih baš u stranačkim sklonostima prema bivšoj vladajućoj zajednici.

Je li to onda kompromis koji s kvalitetom sudovanja na vrhu sudbene vlasti nema nikakve veze? Svakako, ma koliko bi se inače moglo naći osobnog razumijevanja za Crnića. Ono što ima veze to je ugled i autoritet Vrhovnoga suda, utjecaj toga autoriteta na opće stanje u pravosuđu, od osobnih kontakata s predsjednicima županijskih sudova, na primjer, do sudske prakse. A sve te tinjajuće afere pod naoko mirnim krovom sudišta na Zrinjevcu imaju izvorište u prljavim igrama kojima je formirano Državno sudbeno vijeće prvoga saziva, u kompromisu s kojim su Potrebica (šef DSV-a) i njegovi zadržani na funkcijama do isteka mandata, jer ih nitko nije imao petlje najuriti baš onako kako su oni iz sudova izbacivali desetke sudaca.

Umjesto mjere za politikantstvo i mrlje ostavljene na togi cjelokupnoga sudstva, taj se sastav razišao, od mira u sobama Vrhovnog suda do uglednih mjesta ustavnih sudaca. A da bi potonji sastav (Vuković, Hranjski, Mrkonjić, na primjer, plus Vice Vukojević) bio obranjen u sazivu Ustavnoga suda, političkim su kompromiserstvom obilježeni novi suci čija su imenovanja automatski povezana s novim izbornim rezultatima (Matija, Omejec, Rajić). Dobro se zna da su novine tada bez zadrške pisale o nagodbi »ne dirajte naše, glasat ćemo za vaše«, između HDZ-a i koalicije.

Danas, zbog zastara predmeta koje rješava Vrhovni sud, i zadnji će laik reći: »Pa nije ni čudo kad se tamo nakrcalo svih i svakakvih«. Kad se zbog odugovlačenja ili neočekivanih rješenja Ustavnog suda povede javna rasprava, odmah se čuje da je to kriv »onaj Sokol, koji je Tuđmanu pisao ustav, i ona Račanica koju je premijer nepotizmom smjestio na sigurno mjesto«. I pritom uopće neće biti važno što napadaju i krivi i nevini.

Je li kriva ili nevina i ministrica pravosuđa u zbrci nastaloj oko promjena o Zakonu o kaznenom postupku? Za nju su rekli da je šeficom resora postala kao pokorna SDP-ovka, pa nije čudno što joj danas predbacuju da je nedovršeni zakon »otela« radnoj skupini kako bi na svoj mandat mogla prikvačiti orden velike reforme i zakona i pravosuđa. Pa sad, kako je o pravosuđu moguće sve reći i sve napraviti, nije čudno što se afere otvaraju, a da istinski krivci (igrači na kartu političkog kompromisa) i biraju i sude svojim izabranicima, a da im vlas s glave ne padne.