Uistinu je teško dokučiti što to je nagnalo Dražena Klarića da u Vijestima dana objavi pokušaj neuvjerljivog, ni jednim argumentom potkrijepljenog, pranja Miroslava Tuđmana od »slučaja Blaškić«?! Profesionalni motivi nisu, jer popuštanje ideologiji, zvučnim imenima i političkim floskulama nisu nikakav kriterij po kojemu se koncipiraju informativne emisije. Navode odvjetnika Nobila da je bivša vlast - da bi prikrila pravi trag i prave krivce - zatajila ključne dokumente za obranu generala Blaškića, Miroslav Tuđman baš ničim nije osporio. Uostalom, ako već Miroslav Tuđman »demantira« Nobila, prvo bi trebao osporiti činjenicu da su nakon trećeg siječnja na danje svjetlo uopće isplivali dokumenti koji dokazuju da Tihomir Blaškić nije umiješan u zločine koje mu je na teret stavilo haaško tužiteljstvo i zbog kojih mu je odrezano 45 godina rešta. Kako pak dokumenti uistinu postoje, što je već nekoliko puta potvrdila i nova vlast, Tuđman bi trebao svoju energiju utrošiti za pojašnjenje zašto su spisi - ako je »HDZ-ova vlast Blaškiću pružila svu pomoć« - završili u braniteljskoj ekipi nedostupnim sefovima?

Isti su se dan od odgovornosti prali Nizozemci, čije su postrojbe u sastavu (kojeg li sarkazma) mirovnih snaga, mirno promatrale masakr sedam i pol tisuća Srebreničana. To što su u BiH otišli loše pripremljeni te što o uzavrelom »bosanskom loncu« ništa nisu znali, niti su se trudili, prema vlastitu priznanju, išta saznati, ne amnestira nizozemske časnike. Sve je bila, potvrđuje njihovo istražno povjerenstvo, loša politika. Hoće li zbog nje uz Miloševića na haašku optuženičku klupu sjesti i pokoji bjelosvjetski kreator ili su tzv. veliki za odstrel predvidjeli samo male, nemoćne te tako po objektivnoj odgovornosti i najmanje krive?

Iako sam se u životu nagledao stravičnih slika, od nesreća do ratnih nepogoda, od učinka napalm bombi u Vijetnamu do odmazde barbarskih talibana, od prevrtanja vlakova do rušenja zrakoplova te, na kraju, vlastitih ratnih iskustva, svjedočenje o zločinu poput sinjskog, noć pretvara u košmar. Zamislite kakav to monstrum može maloljetnicu silom ugurati ili lukavošću navabiti u auto, silovati je, ubiti, baciti je u jamu i potom više od mjesec dana uredno odlaziti na posao. I to ne bilo kakav. Glavnoosumnjičeni Ivan Bulj direktor je radija koji je, mrtav-hladan, izvještavao o nestanku Anđele Bešlić (17)!? Bulj je, osim toga, slovio za uglednog demokršćanina koji je neko vrijeme sjedio u državnom tijelu iznad kojeg je, znao bi govoriti pokojni predsjednik Tuđman, samo Bog.