Eliott Ness hrvatskog pravosuđa napisao je birokratski izvještaj, odrecitirao tri rečenice nemušta objašnjenja svoje ostavke i pokupio prnje. Moja je ostavka »mali korak prema veličini očekivanja njezina rezultata«, rekao je Ortynski. Nešto tako pametno nije palo na pamet čak ni Neilu Armstrongu kad je stupio na Mjesec. Njemu su američki ghostwriteri još na Zemlji pripremili slogan »mali korak za mene, velik za čovječanstvo«. Naš Ortynski već na Zemlji govori kao da je pao s Marsa.

Sad kad je glavni državni odvjetnik formalno odstupio, premda nikad u svoju funkciju nije pravo ni stupio, svi su pametni, realni i analitični. Ortynskog su, kažu, stvorili i pokopali mediji. Naravno. Mediji, odnosno novine, jer u Hrvatskoj televizija još funkcionira kao stranačka papiga, gurali su Ortynskog još od privođenja skupine s Knežije pa sve do bučnih najava o tome da će moćni Uskok počistiti hrvatsku mafiju. Pokazalo se, međutim, da je remetinečki proces tako dobro pripremljen da svjedoci iščezavaju kao mjehuri sapunice, a Uskok se pokazao manje opasnim od nove gradske senzacije, sljemenskog poskoka.

Ortynski nije imao ništa protiv toga da ga mediji promoviraju u hrabrog zaštitnika građana od mafije koja je ruskom brzinom počela bujati u Zagrebu i većim gradovima. Ali niti je Ortynski postao Eliott Ness, niti se zagrebačka mafija, koju štite pretvorbeni političari i tajni agenti, držala samo svog teritorija, niti je Hrvatska Amerika. Mediji nisu pomogli Ortynskom da se s funkcije državne tužibabe i borca za pravdu vine u visoku politiku, kako to inače uspijeva hrabrim odvjetnicima u američkim filmovima. On se nije uspio maknuti dalje od Cvjetnog placa gdje je prvo onaj mafijaški idiot bazukom napucao građanina Dominija, da bi se kasnije tamo natjeravali i upucavali među prolaznicima Sliško i unajmljeni legionari.

Ortynskog su, kažu, stvorili i pokopali i političari. Naravno. Počeo je kao dark horse HDZ-a da bi ga kasnije privinula na prsa pobjednička koalicija koja je obećavala čišćenje Hrvatske od gospodarskog i obavještajnog kriminala što ga je HDZ ostavio u enormnim količinama. Nisu očistili, naravno, ništa. Domaća inačica Eliotta Nessa odbačena je kao potrošena roba iako nije ni trošena. Vegetirala je u kabinetu dok su se zagrebačkim ulicama i dalje u crnim autima natjeravali i napucavali vođe kvartovskih bandi pod budnom paskom još aktivnih ili rashodovanih priučenih agenata u »cherokeejima«.

Radovan Ortynski je junak našeg doba. Jak na obećanjima i nedokučiv po rezultatima. Njegova je osnovna pogreška to što je razočarao bivše i sadašnje nalogodavce jer nije umjesto njih obavio ono što oni nisu smjeli ili htjeli. Njegov je povijesni uspjeh i vrhunski domet što je uspio ono što još vjerojatno nikome nije pošlo za rukom. Spojio je Šeksa i Arlovića u povijesnu antantu.

Glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski u ostavci ne smije biti metom medijskih ili političarskih iživljavanja ili predbacivanja. On je samo produkt našeg doba. To je doba u kojem je zbog straha od optužbi za revanšizam gotovo sve ostavljeno kao što je i bilo. Slučajno pritvoreni pretvorbeni tajkuni su na korak od povratka među ugledne građane s opljačkanim novcem na sigurnom u stranim bankama, raspoređeni i neraspoređeni policajci na ulicama sreću kriminalce koje su teškom mukom strpali iza rešetaka, osumnjičeni generali i čelnici stožera koji zagovaraju ulične nerede su počasni građani u Splitsko-dalmatinskoj županiji, pravosuđe je najlošije ocijenjeno u izvještaju Europske komisije o Hrvatskoj...

Ima li pilota u ovom avionu?