Novi list: 13. 04. 2002.
Klarić sam u Hrvatskoj
Piše: Jelena LOVRIĆ
Svaka vlast je snažna i moralno jaka onoliko koliko može prihvatiti dobronamjernu kritiku – rekao je jučer u Saboru pučki pravobranitelj Ante Klarić. Klarić spada u rijetke dužnosnike koji su zaista na čast Hrvatskoj. Svojom je funkcijom u svakodnevnoj i neposrednoj komunikaciji s nevoljama i stradanjima građana. Ali njegovu kritiku vlast zapravo nije spremna uvažiti.
Vladajući prema pitanjima ljudskih prava pokazuju totalnu ravnodušnost. U Saboru Klarićevo je izvješće i ove, kao i prethodnih godina primljeno s odobravanjem. Ali sve što bi iz njega trebalo slijediti ostaje mrtvo slovo na papiru. U deset godina vlast nije provela nijedan saborski zaključak koji se ticao pravobraniteljeva izvješća. Klarić tvrdi da se Vlada oglušuje o njegova upozorenja. Nitko iz Vlade ne sjedi u sabornici dok se raspravlja o njegovim prevažnim nalazima. Materijalni mu uvjeti za normalan rad nisu osigurani. Njegovom uredu, na vrata kojega svakoga dana kucaju najveći nevoljnici, država je – uvredljivo – za reprezentaciju dodijelila manje od tisuću kuna.
Ali skandaliziranje zastupnika nad tim podacima djeluje krajnje dvolično. Jer, u Saboru se raspoređuju državne pare i izglasava budžet. Nadalje, njihovo je negodovanje licemjerno sve dok neki od sabornika za svaki dolazak u Zagreb stave u džep više nego je pučkom pravobranitelju određeno za godišnju reprezentaciju.
Usto, uzrujanost Sabora nad Klarićevim nalazima zvuči neiskreno. Prije nekoliko dana jedan je od saborskih odbora preko njegova izvješća prešao bez riječi, jer je, kako je rečeno, »presumorno za raspravu«. Na primjedbu jedne od vanjskih članica odbora kako je nedopustivo da su zastupnici tako nezainteresirani za probleme građana, predsjedavajuća Darinka Orel, inače liberalka, reagirala je jezikovom juhom. S visoka ju je ukorila da o zastupnicima ne smije tako negativno govoriti ni držati im lekcije.
Jezikova juha jučer je u Saboru poslužena i časnom Klariću. SDP-ov zastupnik Nenad Stazić njegovo je izvješće ocijenio uvredljivim. Narogušio se na upozorenja o tragičnom povećavanju broja nezaposlenih i galopirajućem rastu siromaštva te je pravobranitelja poučio da nije njegovo davati političke ocjene.
Sabornici pokazuju da ih ljudska prava zanimaju tek kao sredstvo političke i stranačke borbe. Za tu su temu zainteresirani dok su u opoziciji. Čim se uzveru na vlast, kao štafetnu je palicu prepuštaju drugima. Sada vladajuća ekipa pokazivala je tankoćutnost prema ugrozama ljudskih prava sve dok je bila u opoziciji, a onda se postepeno počela hladiti; sadašnja opozicija za tu temu uopće nije marila sve dok nije sišla s vlasti.
Te činjenice izraz su nekih naglavce postavljenih odnosa. Saborski odbori šute o izvješću pravobranitelja, ali su uvrijeđeni kad im se kaže da su nezainteresirani za prava građana. Upozorenja o tragičnim socijalnim prilikama sabornici vide samo kao kritiku vlasti, zanemarujući bitno – da nezaposlenost i siromaštvo ugrožavaju prava i dostojanstvo ljudi. Parlamentarci se ne ponašaju kao zastupnici naroda ni trudbenici općeg dobra. Politika im nije u funkciji života, nego je cjelokupan život u službi politike.
Vlast sve jače ignorira instituciju pučkog pravobranitelja zato jer sve više zanemaruje ljudska prava. A njih zanemaruje jer je sve dalje od muke običnog čovjeka.