Jedan od najvećih promašaja aktualne hrvatske vlasti zasigurno je bilo imenovanje Radovana Ortynskog za glavnog državnog odvjetnika, a odluka o njegovu razrješenju jedan od rijetkih primjera efikasnosti Banskih dvora. Odlučna akcija smjene na čelu Državnog odvjetništva mogla bi upućivati na zaključak da je Vlada i te kako svjesna opasnosti da kadrovski promašaj u jednoj od ključnih institucija pravosuđa može postati strateškom greškom i kočnicom pravosudne reforme, koja ionako dolazi prekasno.

Jedno od predizbornih obećanja koalicijske vlasti bilo je revizija pretvorbe i progon gospodarskoga kriminala, ali je realizacija u prve dvije godine izostala. Vlada je, očito, još na početku mandata odustala od opće revizije pretvorbe i odlučila prepustiti policiji i tužiteljstvu razotkrivanje pojedinačnih slučajeva kriminala u pretvorbi i gospodarstvu, nadajući se da će tim putem nositelji "grijeha struktura" dobiti, uz trećesiječanjsku političku kaznu, i konkretno ime i prezime. Dotle osiromašeni hrvatski građni jasno signaliziraju da bi lakše podnijeli i malu plaću i nesigurnost na poslu i gubitak radnoga mjesta, ili uopće težak i besperspektivan život, da su barem najeksponiraniji iz bivših grešnih struktura završili na sudu s ozbiljnim optužnicama. Umjesto toga, u javnosti se počeo stvarati dojam da koalicijska vlast nema ni političke volje niti hrabrosti raščistiti desetogodišnje svakovrsne anomalije. Utoliko je državni odvjetnik Ortynski otišao kako je i došao: punim konsenzusom javnosti oko, ovaj put smjenjujućeg, poteza vlasti.

Slučaj kadrovske smjene na čelu Državnog tužiteljstva valja promatrati i u kontekstu nekih aktualnih odlučnijih Vladinih poteza - od otvaranja istrage i traženja konkretne odgovornosti u aferi s Riječkom bankom, uključujući premijerovu poruku članovima Uprave kako bi trebali vratiti visoke nagrade za tobože uspješan rad, do zahtjeva smjene Nadzornog odbora i Uprave splitskog brodogradilišta koje, ocijenjeno je, nije opravdalo iskazano povjerenje i uloženi novac. Sve to upućuje na to da se dosadašnja politika taktiziranja - u javnosti prepoznata kao neodlučnost - u Banskim dvorima napušta i da se traži novi, drukčiji aksiom Vladina djelovanja. Jer bez odlučnih poteza nijedna, a ponajmanje reformska Vlada ne može računati na povjerenje građana koji snose najveći teret restrukturiranja društva, od gospodarstva do državne uprave.

Pri svemu tome, pravna nesigurnost dodatno komplicira ionako težak tranzicijski proces. Dolaskom na vlast aktualna se Vlada suočila sa slomom triju represivnih državnih aparata - vojskom, policijom i pravosuđem - i njihove reforme mora provoditi usporedno s gospodarskim ozdravljenjem države. Reforma policije uglavnom je okončana, u vojsci preustroj upravo treba krenuti, dok je priprema pravosudne reforme - u ovom trenu valjda najvažnije - tek počela, s dolaskom Ingrid Antičević-Marinović za ministricu pravosuđa. Stoga u idućem razdoblju aktualna koalicijska vlast mora precizno definirati, realizirati i javnosti prezentirati sve bitne reformske poteze, svakako i u pravosuđu, bez čije efikasnosti nema ni pravne sigurnosti.