Već u nedjelju navečer moglo se, naime, na HTV-u gledati naslovnu stranicu iz »Jutarnjeg« od ponedjeljka, preko koje je dominirala ekskluzivna (!) izjava premijera Ivice Račana: »Nakon slučaja Riječke banke upozoren sam na probleme i u Privrednoj i u Splitskoj banci«, a ispod tog udarnog četveroreda začinska izjava guvernera HNB-a, Željka Rohatinskog: »Nodilo u istrazi rekao da je radio isto što i diler u Splitskoj banci«.

Na tu »ekskluzivu« istu je večer, navodno, na Linićevu preporuku i nakon izvanrednog sastanka u HNB-u, reagirao sam premijer Račan, izjavivši da »ni Vlada ni premijer osobno nemaju podatak da se u PBZ-u ili bilo kojoj banci događalo išta slično onom iz Riječke banke«. Iako je sam zagucao kobnu udicu te s njom odšetao do »Jutarnjeg«, izjavio je mirno i to da su to glasine »koje mogu izazvati veliku štetu«, da bi jučer, na posebnoj konferenciji za novinare dodao da će se »zbog curenja informacija s osjetljivih sastanaka petorke i njihova stavljanja u pogrešni kontekst poduzeti odgovarajuće mjere«.

No, osim Račana i Rohatinskog istu su udicu, i to javno, zakačili i HSLS-ovci, Hrvoje Zorić i Anđelko Mijalić, jedan kao prvi čovjek Velikog vijeća te stranke, a drugi kao šef – baš za banke – nadležnog saborskog odbora. Ne spominjući imena konkretnih banaka, obojica su unazad tri dana ocjenjivali da »ima indicija da sličnih malverzacija kao u Riječkoj ima i u nekim drugim bankama«. Naposljetku je jučer u javnost upućeno i novo tumačenje iz HNB-a, prema kojem »nema nikakvih naznaka o problemima u poslovanju ni Privredne niti Splitske banke«.

Sudjelujući jučer u prilično burnoj prijepodnevnoj emisiji Hrvatskog radija, viceguverner Čedo Maletić je više puta ponovio da su novinski navodi o sličnostima afere u Riječkoj banci s tobožnjim problemima u Privrednoj i Splitskoj banci lažni, i da su opasne špekulacije, koje dobivaju političku dimenziju na koju HNB ne može utjecati. Kad se gdje i pojave, probleme u bankama valja rješavati brzo i diskretno, rekao je Maletić, te uspješnost te metode ilustrirao smirivanjem panike u slučaju Riječke banke. Unatoč tome što je, ali uglavnom na štetu BLB-a, iz nje iscurilo gotovo 77 posto jamstvena kapitala (blizu 100 milijuna eura) i 300 milijuna eura povučene štednje građana, nije bilo nikakvih troškova za državni proračun.

Ali, u slučaju najnovijeg medijskog udara na PBZ i Splitsku banku samo je možda zasićenost javnosti crnim vijestima i brza medijska protureakcija premijera, guvernera te predsjednika uprava Splitske i PBZ spriječila zahuktavanje panike štediša, kojima je preko crne naslovnice »Jutarnjeg« indirektno, u ime tobožnje pune istine i blistave ekskluzive, sugerirano da povuku svoje uloge iz tih problematičnih kuća (koje, usput rečeno, drže gotovo polovinu bankarskoga potencijala u zemlji). Da cijela ta medijska igra bude još tragikomičnija, potrudio se sam »Jutarnji«, koji je na drugoj i trećoj stranici objavio tekst, čiji sadržaj u najvećem dijelu demantira bombastični naslov s naslovne stranice lista (jer »Nodilo nije izjavio ono što guverner tvrdi«, jer »Splitska banka ima čistu bilancu«, jer »PBZ stoji bolje nego ikad«, itd.)!

Osobno sam, još prošlog četvrtka, i sam čuo informaciju da »postoje glasine, za koje je teško zasad doznati tko ih širi, prema kojima dvije velike banke imaju slične probleme kao što ih je imala i Riječka«. Provjeravao sam na više strana, ali nigdje nisam mogao dobiti potvrdu takve informacije, niti bilo kakvu pouzdanu činjenicu. Mogao je, dakle, i naš list, u trci za višom nakladom ili radi kojekakvih političkih ciljeva, još u broju od prošlog petka razvaliti ekskluzivnu priču o tome da »kruže glasine o problemima u dvjema velikim bankama«, te da to začinimo odgovarajućom špekulantskom pričom, ali nismo. Nema banke – pokazalo je to bogato svjetsko iskustvo s bankrotima – koja može izdržati dobro režirani medijski napad. No, »Jutarnji« je na sreću to napravio polovično.

Ali, bez obzira na kasnija saznanja, tumačenja, nova zamagljivanja ili varljive odgovore, ničim se više ne može promijeniti predodžba o odgovornosti čelnih ljudi Vlade i HNB-a za najnoviju dramu u hrvatskom bankarstvu. I premijer i guverner ubuduće bi morali nešto naučiti, ne samo na ovom verbalnom gafu Račana i Rohatinskog, nego i na već dobro poznatoj medijskoj taktici uspješnih premijera i guvernera u svijetu: ni jedan od takvih ne tumači najsuptilnije bankarske informacije u tabloidima ili večernjim novinama, nego za sugestivan utjecaj na javna i poslovna očekivanja ima stalno otvoren pristup u kakvom »New York Timesu«, »Wall Street Journalu«, »Timesu«, »Financial Timesu« ili »Mondu« (koji se koriste što rjeđe, ali zato uvijek djelotvorno). Takvih medija, koji nisu tabloidi niti tzv. žuti tisak još ima i u Hrvatskoj.

Uostalom, i zbog toga što Vlada nastavlja s (ras)prodajom svega što u ovoj zemlji vrijedi strancima, ali bez rasprave u Saboru o smislu i posljedicama sveukupna privatizacijskog zahvata, i zbog toga što ni Vlada ni HNB ne pokazuju interes da stvore bar jednu jaču domaću banku, niti da zadrže većinu turističkog ili osiguravateljskog potencijala u vlasništvu države ili domaćih investitora, i što snose najveću odgovornost u najnovijem bankarsko-medijskom slučaju, i Račan i Rohatinski trebali bi u najkraćem roku predati neopozive ostavke.

Na takav potez, koji bi bio uvod u prijevremene parlamentarne izbore, morali bi se odlučiti i u slučaju da im je cijela igra podmetnuta iz inozemstva, i u slučaju da su joj sami kumovali, i u slučaju da je rezultat sukoba dviju velikih bankarskih grupacija iz Njemačke i Italije, i u slučaju da je plod nečistog stanja u koaliciji pri Banskim dvorima, pa i u slučaju da je ta, već posve odbačena, lažna glasina dim uz ipak poneko zrno vatre.