Premalo je prostora u našim gradovima za sve prosvjednike – izjavljivali su jučer talijanski sindikalni čelnici, oduševljeni gotovo devedeset postotnim odazivom na opći štrajk. Italija je osam sati bila totalno blokirana, sve je stajalo, osim radničkih mitinga u većim gradovima. Uz ogromnu podršku ukupne javnosti, sindikati su Berlusconijevoj vladi izručili veliko »ne« najavljenim reformama radnog tržišta.

Detonator široko zapasanog nezadovoljstva namjera je talijanske vlade da se ukine jedan članak radnog statuta, kojim se brani davanje otkaza bez pravog razloga. Iako bi se liberalizacija otpuštanja odnosila samo na novozaposlene, cijela je Italija ustala protiv smanjivanja prava radnika. Suprotno najavama premijera Berlusconija da će štrajk propasti, on je uspio iznad svih očekivanja. Podržale su ga i neke desne sindikalne središnjice, bliske talijanskoj vladi.

I hrvatski se sindikati, s jednim okom preko Jadrana, pripremaju na prosvjedne akcije iz gotovo identičnih razloga. Račanova vlada također sprema restrikcije radničkih prava, srezala bi otpremnine i otkazne rokove, olakšala ionako lako otpuštanje. Pregovori o toj bolnoj temi vode se za zelenim stolom i ni jedan od socijalnih partnera ne bi volio njihovo prelijevanje na ulicu. Iako su poslodavci i Vlada mahali tvrdnjama da će reforme provesti i bez sindikata, čini se da su ipak uspjeli shvatiti kako je u tom slučaju njihov legitimitet problematičan, a sudbina namjeravanih zahvata – neizvjesna.

Vlada tvrdi da bez rezanja radničkih prava nema rješenja apsolutno najurgentnijeg hrvatskog problema – nema smanjenja nezaposlenosti. Premijer jučer, kao i inače u posljednje vrijeme, ističe da je potrebno težiti sigurnosti zaposlenja a ne radnog mjesta. Ali čudna je logika da se sigurnost zaposlenja pokušava postići uvođenjem nesigurnosti radnog mjesta. Predložene promjene radnih zakona teško da bi smanjile gužve na burzama, prije će ih povećati.

Dosadašnje Vladine mjere nezaposlenost nisu uspjele ublažiti, dapače, ona je u kontinuiranom bujanju. Ni nedavno bučno predstavljeni set programa za poticanje zapošljavanja ne daje rezultata. Ne uspijevajući pronaći rješenje, Vlada problem sada pokušava umjetno, administrativnom ujdurmom, smanjiti i maksimalno relativizirati, pa će premijer u Saboru ustvrditi da su se za prošle vlasti među zaposlenima skrivali i lažno zaposleni, a sada se među nezaposlenima skrivaju lažno nezaposleni.

Sindikati će ovogodišnja okupljanja uz Praznik rada morati iskoristiti ne samo za kusanje graha, nego i za uvježbavanje prosvjeda. Sindikalne će središnjice, hvala Bogu, po prvi put u akcije zajedničkim snagama, a ne kao dosad svaka na svoju stranu, bina do bine, sindikat kontra sindikata. Također je dogovoreno da se ovoga puta na prvosvibanjsko druženje, koje neće biti prigodno nego protestno, ne pozivaju ni predsjednik države ni premijer. Crveni je gariful na reveru proteklih godina bio radi tradicije, za šminku. Ovoga puta sindikati i radnici bit će na velikom i pravom ispitu. Na njima je odgovornost da artikuliraju i vode socijalni prosvjed ojađene Hrvatske. Nema tko drugi. Ako oni omanu, dovršenju sustava divljeg kapitalizma ovdje više ništa ne stoji na putu.