Slobodna Dalmacija: 17. 04. 2002.

Račanova bomba

Piše: Ljubica VUKO

Zašto je bomba o problemima u dvjema velikim hrvatskim bankama tempirana baš na dan održavanja Glavne skupštine Privredne banke Zagreb, te devet dana uoči skupštine Splitske banke, na kojoj će novi vlasnik najveće dalmatinske novčarske kuće postati Bank Austria Creditanstaldt iz moćne njemačke bankarske grupacije HVB? To pitanje ne isključuje nečije političko-financijske interese, ali ako na njega i ne doznamo odgovor, to je manje bolno od istine da je bombu u temelje hrvatskoga bankarskog sustava postavio — ni više ni manje nego — aktualni hrvatski premijer Ivica Račan, uz pomoć Jutarnjeg lista, dnevnika u rukama njemačkog WAZ-a.

Da živimo u nekoj drugoj zemlji, da se naši političari ponašaju po standardima razvijenoga demokratskog svijeta, danas bi čitatelji imali informaciju o ostavci premijera. No kod nas toga nema. Šteta je učinjena, na sreću ne onolika kolika je mogla biti zbog nesmotrene Račanove izjave, ali odgovornost nitko ne snosi. Premijer se pokajao što je nedjeljno jutro proveo u razgovoru samo s jednim novinarom, a da je znao što će sve uslijediti, drukčije bi odgovorio na precizno novinarsko pitanje. I razmislio bi premijer da li sa svojim koalicijskim partnerima voditi razgovor kakav je bio onaj na kojem je 9. travnja bio nazočan dr. Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke.

Na tome famoznom sastanku petorke istaknuto je kako se ne smije ponoviti slučaj Riječke banke, te su spomenute glasine o problemima u još nekim bankama. Račan je, naravno, informirao svoje partnere u vlasti da je dobio upozorenja o Privrednoj banci Zagreb, a Rohatinski je, prema tvrdnjama članova petorke, spomenuo Splitsku banku. Umjesto da u tišini provjere ta upozorenja i vide tko je plasirao glasine, političari su se prepustili nekim svojim interesima i nastavili s proizvodnjom medijske buke zbog koje su se u konačnici morali posuti pepelom. Demanti za demantijem stvorili su u javnosti gorak okus kako nas vode ljudi kojima, čini se, ni do čega nije stalo koliko do njih samih.

Predsjednik hrvatske Vlade potvrdio se kao čovjek koji doista o ekonomiji malo zna, ali o politici je valjda ipak nešto morao naučiti kad mu je to desetljećima jedino zanimanje. Financijska struka u ponedjeljak je jednostavno ostala zgrožena činjenicom da premijer tako ekskluzivno plasira neprovjerene glasine o bankama koje čine glavninu domaćega bankarskog sustava. Od potpunog debakla spasilo ga je tek to što se svi mediji nisu uključili u tu "igru" udara na banke.

Iako je guverner Rohatinski poslije iskazao punu podršku Privrednoj i Splitskoj banci, proglasivši cijelu tu priču o njegovim izjavama zlonamjernim lažima i nečijim dnevnopolitičkim interesima, struka je u prvi mah ostala zbunjena i njegovom navodnom tvrdnjom kako je diler Riječke banke izjavio da je radio što i diler Splitske banke. Ako je većini ljudi kojima ekonomija nije životni poziv nepoznato da osim dilera drogom postoje i dileri koji sasvim regularno trguju na međubankarskom tržištu, u HNB-u bi ipak morali znati što se u bankama radi. Tada bi vidjeli da nikakvih spornih veza između tih banaka nema. Uostalom, u HNB-u bi prije svih trebali znati da nikome ne koristi navala štediša na šaltere.