Vjesnik: 17. 04. 2002.
Hrvatsku vode ljudi bez biografija, koji misle traljavo i govore gore nego što su sposobni misliti
U Hrvatskoj su lideri vladajuće koalicije odlučili da resor komunikacija predaju u ruke nekom sasvim anonimnom čovjeku, osobi poznatoj jedino po tomu što je član jedne od koalicijskih stranaka i što je još čudnije, čovjeku koji se čak i ne stidi ovih dana javno kazati da se sada prvi put počinje baviti problematikom kojoj je ministar, dakle, pomorstvom, prometom i vezama / Sada kao da je više
nego ikad razvidno da je hrvatska vlastodržačka elita dream-team političara opće prakse, da su u toj eliti zastupljeni najčešći oni ljudi koji misle da stručnost nije drugo nego uska specijaliziranost. To su ljudi koji ne shvaćaju da bi, prema njihovoj logici, kad bismo htjeli biti konzekventni, možda jedino od svih hrvatskih državljana upravo ražalovani general Slobodan Praljak bio u ovoj zemlji kompetentan da bude predsjednik vlade, jer je diplomirao na tri fakultetaSLOBODAN PROSPEROV NOVAK
Da je promet i da su komunikacije dvije najužarenije teme modernog svijeta znaju već i zadnji svjetski politički pik-zibneri!
Znaju čini se to svi osim onih koji su upravo rekonstruirali hrvatsku vladu, jer da su znali onda im novi ministar pomorstva, prometa i veza ne bi izjavljivao da o resoru što će ga voditi nema čiste veze.
Jer danas kad je svugdje u svijetu radikalno oživio interes za arhitekturu prometa, danas kad se stvara novi sustav modernoga kibernetičkog transporta, kad se trgovina sve više okreće pitanjima prometa i komunikacija, danas kad je resor transporta središnje mjesto u nekoj Vladi, u Hrvatskoj su lideri vladajuće koalicije odlučili resor komunikacija predati u ruke nekom sasvim anonimnom čovjeku, osobi poznatoj jedino po tomu što je član jedne od koalicijskih stranaka i što je još čudnije, čovjeku koji se čak i ne stidi ovih dana javno kazati da se sada prvi put počinje baviti problematikom kojoj je ministar, dakle, pomorstvom, prometom i vezama.
To da ministri na narodu uvježbavaju problematiku svoga resora nije u Hrvatskoj nova stvar. Poznata je ta praksa i od prije.
Nije valjda zaboravljeno da je današnji lider hadezeove opozicije dr. Ivo Sanader, dok je ranih devedesetih godina bio kratko vrijeme i ministar znanosti, napustio svoj posao u zgradi na Zrinjevcu, prepustio ga zamjeniku i pomoćnicima i otišao u London učiti engleski jezik kako bi za šest mjeseci mogao postati zamjenikom ministra inozemnih poslova.
To je, doduše, izniman slučaj u svjetskoj političkoj praksi da netko postane ministrom kako bi mogao učiti da postane zamjenikom ministra! U Hrvatskoj, dakle, baš sasvim nova praksa da ministri uče i da im posao u ministarstvu služi kao političko pripravništvo.
Ali Ministarstvo pomorstva, prometa i veza u današnjem je svijetu posebno delikatno. Strah od terorizma nakon rujanskog napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku uveo je problematiku transporta i komunikacija u samo središte globalnih ekonomskih i političkih procesa.
Kao što su prije stotinjak ili pedesetak godina prostrani željeznički kolodvori ili jadranski svjetionici, novi lučki dokovi i prve zrakoplovne luke smatrani najvažnijim znakovima civilizacijskog napretka, tako je i danas vizionarsko redefiniranje prometa, transporta i komunikacija postalo prvorazrednim političkim pitanjem.
Doduše, ako je suditi prema najnovijim događajima povezanim s izborom novog ministra pomorstva, prometa i veza čini se da tako i ne misle u Račanovoj vladi. Ako je vjerovati sastavu te sada obnovljene vlade, onda je njima snažno redefiniranje modernog prometa koje je svugdje u svijetu top tema u Hrvatskoj na začelju!
Jer dok su u razvijenim, ali i nerazvijenim zemljama svijeta ministri prometa i veza, pomorstva i zrakoplovstva izabrani među vodećim vizionarima tih društava i među onima koji su se zbog svojih iznimnih sposobnosti već iskušali u pitanjima transporta i komunikacija, nama se upravo dogodilo da smo neki dan, i to nakon dugih najava, dobili novoga ministra pomorstva, prometa i veza Marija Kovača koji je spremno i nimalo taktično izjavio da
je »pristao biti ministar jer u ovoj vladi ionako nije važna stručnost«.To što je novi ministar pomorstva, prometa i veza, inače autor te bestidne rečenice, dosad imao samo kratkotrajnih iskustava u proizvodnji vina i to što, kako je sam izjavio, nema vozačku dozvolu, čak i nije najstrašnije. Mnogo veću stravu izaziva činjenica što gospodin Kovač u nijednom svom nastupnom intervjuu ili izjavi nije niti jednom riječju ništa znao reći o problematici kojom će se baviti u vladi Ivice Račana.
Dapače, novi je ministar svoju totalnu nestručnost u području komunikacija branio navodnom složenošću poslova u svome resoru, jer, veli, za taj posao dobra će biti i njegova nestručnost kad je ionako teško da u Hrvatskoj ima neka osoba koja bi bila »stručnjak za cestovni, željeznički i zračni promet a da je ista osoba i stručnjak za pomorstvo, pitanja pomorskog javnog dobra, telekomunikacija...«
Govoriti tako nakaradno o stručnosti doista ne bi smio jedan hrvatski ministar! Iz njegovih riječi odzvanja gorka spoznaja da je H
rvatska doista tamni vilajet moderne Europe, zemlja koja je, nadajmo se ne i definitivno, izgubila volju za vizionarima.Sada kao da je više nego ikad razvidno da je hrvatska vlastodržačka elita dream-team političara opće prakse, da su u toj eliti zastupljeni najčešći oni ljudi koji misle da stručnost nije drugo nego uska specijaliziranost.
To su ljudi koji ne shvaćaju da bi, prema njihovoj logici, kad bismo htjeli biti konzekventni, možda jedino od svih hrvatskih državljana upravo ražalovani general Slobodan Praljak bio u ovoj zemlji kompetentan da bude predsjednik vlade, jer je taj čovjek diplomirao na tri potpuno različita fakulteta, i to na filmskoj akademiji, na elektrotehnici i na sociologiji.
Doduše, prema tim je kriterijima donekle dobar bio i pokojni Tuđmanov ministar Gojko Sušak, koji je u Kanadi završio više od dvadesetak sasvim različitih večernjih tečajeva i dobio nekoliko desetaka kvalifikacija, o čemu su nas svojedobno obavijestili njegovi prilježni biografi.
Žalosno je da novi ministar pomorstva, prometa i veza u hrvatskoj vladi misli da je stručnost zbroj praktičnih informacija, zbirka kvalifikacija i da ta stručnost s idejama i vizijama nema ništa.
To što čovjek koji će u sljedećim godinama određivati sudbinu hrvatskoga društvenoga, ekonomskoga i civilizacijskog napretka ne zna da je kompetencija upravo na najvišim razinama odlučivanja u modernom društvu jedino povezana s vizijama koje su rezultat životnih iskustava, misaone i praktične energije nekoga pojedinca, ta je stvar više nego zabrinjavajuća.
Hrvatsku očito danas vode ljudi kojima nedostaju biografije, vode je ljudi koji misle traljavo i koji govore još gore nego što su sposobni misliti, ljudi koji su cijepljeni protiv bilo kakva vizionarstva.
Jer da nije tako zar bi novi hrvatski ministar pomorstva, prometa i veza bio čovjek koji kao da je izišao iz onog proleterskog stiha o onima koji bjehu ništa pa će biti sve!
Umjesto da je Mario Kovač već od prije poznat u javnosti kao aktivan saborski zastupnik i poduzetan lokalni političar, kao čovjek koji je u raspravama i zakonskim prijedlozima pridonio sigurnosti zračnog prometa, nama je sada u svijet hrvatske izvršne vlasti stupio čovjek koji jedino što je vlasnik neke stranačke knjižice.
Zar je moguće da će hrvatske komunikacije i transport u budućnost svojim potpisom voditi čovjek koji nikad nije sudjelovao u komisijama koje su radile na poboljšanju stanja u našim lukama, čovjek koji nije sudjelovao u međunarodnim pregovorima o dunavskom problemu, koji nije podnio referat na nekom od svjetskih kibernetičkih kongresa i koji se nije bavio novom arhitekturom dalmatinskih aerodroma ili luka u svjetlu pojačane sigurnosti i antiterorizma...
Ništa od toga ne postoji u biografiji novoga hrvatskog ministra prometa i veza, pomorstva i zrakoplovstva.
Mene ipak sada najviše zanima s kakvom će biografijom novi ministar jednom napustiti Vladu i hoće li se tada kad postane stručnjak za ono što će odsad novcem poreznih obveznika svakodnevno uvježbavati, vratiti vinariji iz koje je prije dvije godine krenuo u svoju meteorsku stručnu i političku karijeru.
Ili će postati stručnjak za pomorstvo, promet i veze i tom nas novostečenom stručnošću gnjaviti sljedećih desetak godina.
Autor je sveuč. profesor hrvatske književnosti, predavač na Odjelu slavenskih jezika i književnosti pri ruskim i istočnoeuropskim studijima Sveučilišta Yale u New Havenu, Connecticut, SAD