Bio je Tihomir Ladišić na dobrom tragu, ali je pokleknuo pred stereotipom da se intrigantne emisije mogu napraviti s javnosti poznatim facama. No, nakon gotovo neočekivane odjave »Foruma«, koji se kanio baviti izvješćem pučkog pravobranitelja, odnosno ljudskim sudbinama, pitao sam se što sam to uopće gledao? Što su Ante Klarić, Žarko Puhovski, Nenad Stazić i Darko Göttlicher rekli, poručili, otkrili, kakvu dijagnozu postavili, lijek propisali?

Nakon još jednog uzaludno provedenog sata s HTV-om ostala je, kao i obično, praznina. A moglo je biti, da Ladišić ne robuje lošem običaju, barem drukčije, življe, neobičnije. Umjesto dvije-tri šture i nedorečene priče o ljudima čija se prava krše uz evidentnu »pomoć« za sudbinu pojedinca nevjerojatno neosjetljivih državnih institucija, u studiju je trebalo suočiti desetak obespravljenih hrvatskih građana s, primjerice, ministricom pravosuđa ili Gredeljom kao predstavnikom očito nesavjesne kaste, utjecajnim članom parlamenta i, na kraju, upornim, ali nedovoljno glasnim i agresivnim Klarićem. Obespravljene bi trebalo pripremiti da svojih pet minuta iskoriste na racionalan način, a predstavnike triju vlasti upoznati sa slučajevima da ne bi birokratski odgovarali: »Nismo upoznati!«

Što bi se time postiglo? Pa, obespravljeni bi mogli svoju hudu sudbu istresti (ne)odgovornima u lice, a moći opijena vlast na najneposredniji bi način pokazala koliko joj je uopće stalo da bude bolje svima, a ne samo njima. Pa tko se, osim defenzivnog Ladišića, mogao suprotstaviti, recimo, Stazićevoj tezi da je ipak danas mnogo bolje nego jučer. Samo mi to ne osjećamo. Pa ipak, ako je sloboda pojedinca temeljena u pravu na rad, tada situacija s ljudskim slobodama nikad nije bila gora. Kruljenje u želucu, ma koliko god Vi, g. Staziću, šutjeli o tome, upravo je danas najglasnije. I uz najveći trud trenutačna vlast tu činjenicu ne može osporiti, jer je ta vražja statistika neumoljiva. Uostalom, izvjesni Tomislav Turek, o čijem su nečasnom profiterstvu ispisane mnoge stranice novinskih tekstova, i pored svih sudskih presuda plazi jezik državi koja se, očito, ne temelji ni na pravu ni na pravdi.

Je li pučki pravobranitelj kratkim, ali efektnim obrazloženjem svojeg izvješća politizirao u parlamentu? Je li se dohvatio odveć politike i u »Forumu«? I da i ne. Čovjek jednostavno upozorava na uzroke gušenja ljudskih prava, kao što je to, uostalom, činio i u vrijeme vladavine HDZ-a. Komičnom tezom »konja za konzula« Stazić je pokušavao opravdati činjenicu da na najistaknutijim mjestima izvršne vlasti sjede ljudi koji tvrde da su se prihvatili ministarskog posla jer u ovoj vladi nije bitna stručnost?! A što jest bitno? Strančarenje. Funkcioniraju li i druge koalicijske vlade po tom principu? Ne, naravno, jer nestručni i nesposobni ne mogu realizirati socijalnu državu u kojoj će građani uživati ne u blagostanju (bilo bi unfer zaboraviti rat te gospodarsku pustoš koju je iza sebe ostavio HDZ), već u osjećaju jednakosti.