Što najbrže i najučinkovitije može ujediniti razjedinjenu rakovu djecu? Zajednički neprijatelj. Ako je s jedne strane nediplomatski čvrsto ukopana Vlada ili vlast, na drugoj su - kao nekakva nada obespravljenima - sindikalci. Bilo ih je, priznajte, lijepo vidjeti onako pošlihtane pred kamerama. I nije se samo ovaj put Davor Jurić nervozno osvrtao uplašen da će mu Boris Kunst zabiti nož u leđa. I Kunst se odnosio prema Juriću kao Tom Cruise prema Penelopi Cruz. Tko bi onda u toj novoj preraspodjeli uloga mogao biti uvrijeđena, nosom frkćuća, Julia Roberts? Ivica Račan, koji se, presiguran u vezu s Jurićem, odveć opustio i, kao što reče Krešimir Sever, zaigrao. Poput Berlusconija.

Iako su godinama skupa ispijali kave, skupa jurišali (nemojte to, naravno, shvatiti doslovce) na HDZ-ove barikade, poput one na Trgu bana Jelačića ili Gornjemu gradu, iako su složno, jasnom računicom »rušili« bivši vlast, danas više nisu u stanju i prigodi iz istog se kotla graha namlatiti. Jer, kaže Boris Kunst, bilo bi cinično da takve političare sindikati hrane radničkim grahom. Ma kakav grah, kakva rebrica! Stavit će Mesića, Račana i Vidovića u sljedeće dvije godine (ako trenutačna vlast toliko izdrži) nova sindikalna principijelna koalicija na kruh i vodu, pa će premijer, predsjednik i ministri izgledati kao dobrovoljno ispijene balerine. Ili, kako bi rekao velikan hrvatskoga novinarstva Veselko Tenžera, naglo odmotani Ramzesi.

Shvaćajući kolika nas je depresija puknula po glavi, CCN-ove nas Vijesti dana pokušavaju ohrabriti tvrdnjom da nada u bolji život ipak postoji. Za neke druge i negdje drugdje. U SAD-u, primjerice, gdje je izvučen jackpot od 325 milijuna dolara (veći - 363 milijuna - američki su igrači lota inkasirali prije dvije godine). No zamislite vi te nesreće u sreći, ta će se lova podijeliti na tri dijela. Nama koji se veselimo i trvemo oko prvosvibanjskoga graha zadovoljstvo bi pričinjalo i tih stotinjak milijuna dolara. Znate li uopće što biste s njima?!

Zato što je prpošna, intrigantna, puna (kao šipak koštica), što govori o problemima, pojavama ili ljudima koje gotovo i ne zapažamo, zato što je aktualna, zato što već godinama njeguje zavidnu novinarsku razinu, zato što gotovo svaki prilog ima glavu i rep, emisija »Pola ure kulture« Branke Kamenski eksces je na Hrvatskoj televiziji. Iako se u njoj govori dobrim hrvatskim, uvijek kad se »Pola ure kulture« odjavljuje, očekuje se ono: »Odabrala (iz BBC-jeve riznice) Neda Ritz«. Tako dugo raditi tako dobro, naime, svojstvo je nekih drugih, a ne naše prisavske dalekovidnice. Zato još jednom skidam kapu pred nečim što bi trebalo biti uobičajeno.