Kad se hadezeovac Krpina poigrava s Ortynskim i njegovom smjenom onda je to ružna ironija na pogrešnom mjestu: baš je HDZ bio prvi koji je tražio njegovu smjenu. Kad hadezeovka Marija Bajt prekida raspravu na pola sata samo zato što televizija više ne prenosi sjednicu, onda je to definitivan zaborav stvarne uloge saborovanja: biti odgovoran radi svog obraza, a ne radi njegova javna odsjaja.

Kad esdepeovac Mato Arlović ospori izračun tužiteljskoga statističkog učinka onda je to detalj koji se može osporiti, ali ne preko granice odbacivanja čitavog izvješća. Što znači kad Mladen Godek (HSLS) kaže da njegova stranka izvješće samo prima k znanju, kad je njegova stranka na koalicijskom sastanku već izbrisala Ortynskog i složila se s kandidatom Bajićem. Koliko to onda stranaka u sebi samoj ima HSLS? Čemu koristi opaska Luke Trconića (HSS) koji kaže da izvješće nije primjereno okolnostima u kojima građani nisu sigurni. Pa kako da se sigurnost građana štiti Državnim odvjetništvom na čijem čelu, u ovoj zemlji, ni jedan jedini glavni državni odvjetnik nije dogurao ni do polovice mandata. Dakle nije ni siguran za svoj mandat.

Da, Ortynskom se mogu naći mnoge zamjerke, iako mu se spočitava samo jedna, to što ga je predložio i u početku mandata branio premijer Račan. Što bi bilo da je Ortynski stvarno krenuo u obračun s gospodarskim kriminalom? Pa prvi bi se javili baš Krpina, Rojs, Kovačević i slični tvrdeći da to »komunjare« vode politički rat protiv njihove stranke. Što bi bilo da je Ortynski poveo rat protiv korupcije? Bi li ga podržali ti isti zastupnici koji nisu u stanju spriječiti sramotu Glavaševih (i tko zna čijih još) putnih troškova?