Još je neizvjesno hoće li afera u Riječkoj banci pomesti s dužnosti i nekoga izvan njene uprave, u HNB-u ili u Vladi. Sigurno je, međutim, da taj slučaj već ima političke posljedice, jer je nanio štetu položaju SDP-a u javnosti, kao vodeće stranke vladajuće koalicije. Afera je posebno oslabila položaj potpredsjednika Vlade Slavka Linića, koji je u početku bio zadužen za sanaciju posljedica pljačke u Riječkoj banci, a samim time načela je i premijera Ivicu Račana.

Nije ostalo neprimijećeno, naime, da je uži kabinet Vlade odmah nastojao ublažiti političke posljedice koje bi afera mogla imati po Linića, tako da ga je nastojao izvući iz završnice rješavanja krize u Riječkoj banci, pa je postupak njezine ponovne prodaje prepustio drugom Vladinom potpredsjedniku, Goranu Graniću. I sam Račan pokušao je smanjiti pritisak na svog bliskog suradnika i relativizirati ono što se dogodilo u Riječkoj banci, skrećući pozornost političkim partnerima i javnosti na to da propusti u internoj kontroli možda postoje i u nekim drugim hrvatskim bankama. No, učinio je to tako nespretno, da je zamalo ugrozio povjerenje u bankarski sustav u cijeloj zemlji.

Premijer Račan i njegovi stranački suradnici nastoje odgovornost za tu aferu izolirati u Riječku banku, gdje se kriminal i dogodio, u situaciji dok postupak istrage protiv dilera Nodila još nije završen. No, SDP-ovi koalicijski partneri HSLS i HSS ne posustaju u traženju odgovornosti izvan nje, osobito u HNB-u, pa se na udaru našao pomoćnik guvernera HNB-a Čedo Maletić, koji je i nadležan za nadzor u bankama. Njega je posebno apostrofirao Jadranko Mijalić (HSLS), šef saborskog Odbora za financije i državni proračun, a u traženju krivaca po Zagrebu ništa manje uporni nisu ni neki predstavnici HSS-a, iako to ne čine tako javno kao Mijalić.

No, prava meta napada SDP-ovih partnera zapravo je Linić, to više što se na nedavnom sastanku petorke – načinom na koji je uporno branio tezu da država zbog kriminala u Riječkoj banci neće biti ni na kakvom gubitku, već će gubitak imati ponajprije njezin bivši vlasnik, bavarska banka – zamjerio gotovo svim čelnicima koalicije. Protiv Linića sada govore ne samo Zlatko Tomčić, već i Vesna Pusić i Zlatko Kramarić, dok je Dražen Budiša suzdržaniji, vjerojatno zato što osobno ima iskustva s ulogom dežurnog krivca, koju od njega sada preuzima Linić.

Tako se u političkim kuloarima već dva tjedna pronose tvrdnje kako Račanovi partneri pritišću na njega da se riješi Linića. Neki idu tako daleko da već vide ministra financija Matu Crkvenca kao novog potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo, a Dragana Kovačevića, šefa Hagene, kao novog ministra financija. Te glasine vjerojatno se ipak neće ostvariti, jer od Račana nije realno očekivati da će žrtvovati svog bliskog suradnika, prema kojem ima i neke obaveze. Upravo je Račan bio taj koji je presudno utjecao na Linića da položaj riječkog gradonačelnika zamijeni položajem u Vladi. Linić je mislio kako je to samo privremena stvar, ali premijer je prošle godine, prije lokalnih izbora, spriječio Linićev povratak u Rijeku, gdje se opet želio kandidirati za gradonačelnika.

Istini za volju, nekim SDP-ovim koalicijskim partnerima i nije toliko stalo do smjene Linića, jer bi bolne reformske rezove u gospodarstvu ionako trebalo provoditi, a teško bi bilo naći čovjeka koji bi to radio s toliko petlje i upornosti. No, mnogima u vladajućoj koaliciji u interesu je da se prije izbora (vjerojatno 2003. godine) polako počinje personificirati krivac, a možda i žrtveni jarac, za nezadovoljstvo dijela birača zbog posljedica reforme ili izostanka njenih rezultata. Politička logika ukazuje da će SDP na idućim izborima biti najodgovorniji ne samo za uspjehe koalicijske vlade, nego i za neuspjehe. Unutar petorke stalno traje borba za preraspodjelu tih rezultata.

Ako je afera u Riječkoj banci doista najveći skandal za trajanja koalicijske vlasti, a kojeg mnogi žele pripisati SDP-u, onda su SDP i nova vlast zasad dobro prošli, jer sve što ih povezuje s aferom jest bliskost nekih socijaldemokrata s bivšom upravom Riječke banke pod vodstvom Štokića. Realno gledajući, kriminal u Riječkoj banci ne može se poistovjećivati s aferom oko Dubrovačke banke iz 1998., dok je vladao HDZ, jer su u nju bili izravno upleteni neki dužnosnici vladajuće stranke. U slučaju Riječke banke postavlja se samo pitanje jesu li dužnosnici HNB-a, koji su nadležni za kontrolu, bili dovoljno na oprezu nakon što je bankarski sustav u Hrvatskoj iz temelja saniran i uglavnom prodan strancima. No, svaka vlast s vremenom dobije neku aferu, pa ju je dobila i ova – pa makar ona bila podmetnuta i iz inozemstva, kao što to ovih dana tvrdi bivši guverner HNB-a Pero Jurković, tumačeći tako ne samo slučaj Dubrovačke banke, nego i Riječke.