Vjesnik: 20. 04. 2002.
Kovačevića je spopao narcizam
BRANKO VUKŠIĆ
Naši su političari, pogotovo vladajući, poput oldtimera. Pale se na guranje. Trebalo je, kako reče jedan gledatelj emisije »2 u 9«, petokraki na vlasti čitav dan vremena da bi shvatili što im je, zapravo, Radovan Ortynski sasuo u lice. Sada već bivši glavni državni odvjetnik tvrdi da ga nisu smijenili Račan, Mesić, Budiša ili Tomčić, već mafija, koja će i prije imenovanima doći glave. Prespavali su ljudi jednu noć i shvatili, što j
est vrijedno zabilježiti u prvim minutama Dnevnika, odnosno, Vijestima dana te u Guinnessovoj knjizi rekorda.Za Guinnessa je, bez ikakve dvojbe, i promocija dokumentarca o genijalnim Kostelićima »Dnevnik pobjednika«. Po čemu? Narcisoidnosti autora Brune Kovačevića, te pretpostavljenog mu Mirka Galića, odnosno Jasne Ulage Valić. Takvo što se u HNK pa čak ni na HTV-u još nije vidjelo. Mali, pa taman im se dogodila i velika djela, ostaju mali. što se, jasno, ni u primislima ne odnosi na velike Kosteliće, koji
su perfidno uvučeni u veličanje lika i djela Kovačevića te još nekoliko Prisavljaka non-stop gladnih tapšanja po ramenu.Iako je riječ o solidnom, čak dobrom dokumentarcu, oko »Dnevnika pobjednika« pokušalo se dići toliko prašine kao da su Kovačević, Galić i Ulaga osvojili četiri Oscara. A nisu, ma koliko god im poze bile oscarovske.
O.K., u »Dnevnik pobjednika« uložen je trud, napravljen je toliko profesionalno da zaslužuje - najviše zato što govori o Kostelićima - premijeru u HNK (a istodobno i na HTV-ovom trećem) gdje je trebalo predstaviti autore i točka. Kraj. Ili, kako piše u pozivnicama: cocktail, ali bez ispraznih razgovara kakve su vodile Ana Marija Vuković i Mirna Zidarić. Ali, Kovačević, Galić i Ulaga su željeli više, pa su napravili neprobavlji
vu paradu sebeljublja. Kad se film odvrtio, odličan Joško Lokas je predstavio, kao što je i red, autore kojima su podijeljene neidentificirane statue! Te su iste statue dobili i na pozornici predstavljeni sponzori, a onda su na pozornicu pozvani, što je bilo suvišno, Janica, Ivica i Ante Kostelić. I tad počinje Kovačevićev show.Zahvaljuje autor dokumentarca svojoj mami, pa zatim ženi, Penelopi... što bi trebalo značiti da je On, Kovačević ili Odisej - a nije - ili Cruise - a nije. Zahvaljuje se i Kostelićima te traži, skromno, da zahvale i oni njemu. Pazite; Kovačević pita, na pozornici, pred milijunskim auditorijem što Kostelići - jedan po jedan - misle o njegovom uratku. Nešto kao: »Jesam li dobar?«
Ali, nije se tu stalo. Nakon parade na pozornici, kamera zaviruje u foaje. U kadru su, ponovo, Jasna Ulaga Valić i Mirko Galić, koji skromno govore o Kovačevićevoj i svojoj genijalnosti. Učinio sam što sam mogao, šepuri se Galić, a nisam učinio malo!
Željka Ogresta pak je ugostila - i zato joj hvala - Maria Kovača, koji je otkrio da je kao mali uvijek plakao kad bi mu majka pjevala pjesmu »Zeko i potočić«. Doda li se tome da je Kovač bio pjevač u klapi, zaposlenik u vinariji te da nema vozačku dozvolu, jasno je kao dan da smo dobili kompetentnog ministra za promet i veze.