Tužno je, ali istinito da je Ivica Račan ovom izjavom sa sebe skinuo plašt ozbiljnog i odgovornog političara. Bez obzira na motivaciju, posljedice te izjave za Račana neće biti pretjerane. Naravno, Račan nije i neće podnijeti ostavku niti će to itko iz pozicijskih i opozicijskih krugova od njega zatražiti. Takva nam je politička kasta. Ali, Ivica Račan prije i poslije te izjave nema više isti rejting na hrvatskoj političkoj sceni

Naslađivati se suludom, suludom zbog toga što je bila apsolutno neargumentirana, premijerovom potvrdom o problemima u poslovanju dviju domaćih banaka više i nije nešto što vam može pružiti istinski užitak. Tužno je, ali istinito da je Ivica Račan tom izjavom sa sebe skinuo plašt ozbiljnog i odgovornog političara. Do sada ste mogli predsjedniku Vlade i Socijaldemokratske partije prigovarati političke, gospodarske i ekonomske promašaje, ne slagati se s njegovim političkom stilom, verbalnim akrobacijama, mogli ste ga kritizirati s bilo kakvih pozicija, ali niste mu mogli ni u ludilu zanijekati vrsnu političku težinu mjerenu aršinima surove real-politike.

Međutim, nakon izravna spominjanja imena nekih banaka u kontekstu "problema u poslovanju" netom nakon što se dogodila afera s Riječkom bankom, Ivici Račanu je kao političaru vrijednost na tržištu političkih dionica pala na vrlo nisku razinu. Vođeni nekim nevidljivim, ali suverenim dijagnostičkim aparatom, građani Hrvatske koji imaju štednju u tim bankama su na najbolji, a za Račana najgori način, potvrdili pad Račanovih političkih dionica temeljenih na vjerodostojnosti i autoritetu razuma i mudrosti. Nitko nikad neće moći točno reći što je te štediše nagnalo da ne nagrnu u poslovnice banaka i povuku svoju štednju, što ih je upozorilo da od nedjelje 14. travnja, premijera Ivicu Račana više ne uzimaju za ozbiljno. Jer, da su njemački premijer Gerard Schroder ili engleski Tony Blair izjavili kako druga i treća engleska banka imaju "problema u poslovanju", a nakon velike afere s nekom od vodećih banaka, štediše tih banaka bi u roku odmah zatražili hitnu isplatu sa svojih računa, odrazilo bi se to katastrofalno i na euro i funtu, a dionice većih poduzeća doživjele bi drastičan pad.

A u Hrvatskoj u ponedjeljak 15. travnja tek nešto više nego inače pojačan pritisak na šaltere i mudro raspitivanje ljudi kod "onih koji se razumiju u ekonomiju" je li istina to što je Račan izjavio. Doduše, premijer je vrlo brzo sam sebe neuspješno demantirao, jer jednostavno nije mogao poreći da je novinaru Jutarnjeg lista rekao to što je rekao. Jednako tako, ako bi se nekim čudom pokazalo da su Blair ili Schroeder takvu informaciju novinaru potvrdili na osnovi glasina, a ne na temelju sto posto provjerene poslovne informacije, tada bi postojala velika mogućnost i da ih se sudskim putem optuži za namjerno ili nenamjerno financijsko destabiliziranje zemlje i dovođenje u pitanje nacionalne sigurnosti.

Uzgred, podsjetimo: kada su novinari kritički pisali, ili čak samo prenosili činjenice, o tijeku pregovora Hrvatske i Međunarodnoga monetarnog fonda, Račan, Crkvenac i Linić tada su medijske djelatnike optuživali da pišu i djeluju kontra državnih interesa, a ministar Crkvenac je čak najavio podizanje krivičnih tužbi zbog podrivanja nacionalnih interesa zemlje. Gdje si sad, profesore?

Uz pogubne posljedice koje će Račanova izjava imati na njegov osobni politički rejting, i ova situacija je još jednom zorno prikazala situaciju u vladajućoj koaliciji, odnosno učešće dijela HSLS-ova članstva u stalnom prizivanju vraga paklenog. Prvu glasinu je o problemima u poslovanju nekih banaka u javnost plasirao HSLS-ovac Hrvoje Zorić, a zatim je iz te HSLS-ove očite zlobne političke smicalice krenula čitava priča. Ta Zorićeva izjava dovoljno sama za sebe govori koliko jedan dio političara u HSLS-u ide daleko u podmetanju noga vladajućoj petorci, da čak ni narušavanje financijske stabilnosti zemlje nije loše ako će to destabilizirati Račanovu, a sada i Budišinu Vladu. Nevezano za ovaj kontekst, valja reći kako guverneru Hrvatske narodne banke Željku Rohatinskom nije bilo baš najpametnije na sastanku petorke bilo što govoriti o Nodilovoj tvrdnji da u Splitskoj banci devizni diler također mutno dila, prije nego što HNB to i, barem u početnom stupnju, istraži.

Međutim, mora postojati neki razlog zbog čega je profesionalni i okorjeli real-političar poput Ivice Račana izjavio takvu glupost. Dopustimo si ovom prilikom spekulaciju da je na taj način Račan sasvim iracionalno i nesvjesno htio bankarima uzvratiti za njihovo "neprincipijelno" ponašanje u protekle dvije godine. Naime, unatoč tome što nova vlast nije dosljednije prionula na zakonsko sankcioniranje kriminala koji je proizveden izravno u hrvatskim bankama za vrijeme vladavine HDZ-a, te banke nisu Vladi uzvratile istom mjerom, nego su sav višak novca, umjesto u hrvatsko gospodarstvo, plasirale u inozemstvo. Kamatne stope jesu smanjene, ali je to daleko od onoga za što su hrvatske komercijalne banke bile i jesu sposobne i kapacitirane. Budimo iskreni, dragi Bog na nebesima bi se široko nasmiješio kada bi se neki vodeći bankari i bivši članovi uprava hrvatskih banaka našli na nekoliko godinica iza zatvorskih rešetaka i svojom imovinom odgovarali zbog političko-bankarskog klijentelizma u kojem su godinama blaženo sudjelovali. Zbog toga što te sanirane i privatizirane banke nisu u protekle dvije godine izdašnije, jeftinije i jednostavnije kreditirale domaće poduzetnike, Račan je na polovici mandata morao promijeniti gospodarsku politiku i krenuti u jači državni intervencionizam putem projekata stanogradnje, autoceste i još upitnog utemeljenja jake državne banke.

Vrlo je moguće da je katastrofalna izjava o problemima u poslovanju nekih banaka tek eho Račanove uvrijeđenosti zbog takve bankarske politike. Ali, možda je ova spekulacija oko motiva koji su predsjednika Vlade nagnali na najveću pogrešku koju je do sada napravio u političkoj karijeri ipak pretjerana i, uostalom, suvišna. Jer, bez obzira na motivaciju, posljedice te izjave za Račana neće biti ni pretjerane niti suvišne. Naravno, Račan nije i neće podnijeti ostavku niti će to itko iz pozicijskih i opozicijskih krugova od njega zatražiti. Takva nam je politička kasta. Ali, Ivica Račan prije i poslije te izjave nema više isti rejting na hrvatskoj političkoj sceni.