Je li fatalna greška sadašnjeg predsjednika najjače oporbene stranke bila micanje Tuđmanovog miljenika s mjesta potpredsjednika Sabora?

Usprkos više nego uvjerljivoj pobjedi na prethodnom izbornom saboru HDZ-a u travnju 2000. godine, Ivi Sanaderu malo je tko proricao da će ostaviti nekog dubljeg traga u HDZ-u. U to je vrijeme stranka bila u rasulu nakon smrti Franje Tuđmana i gubitka parlamentarnih izbora i smatralo se da će Sanader, dotad ne previše ukorijenjen u stranačku strukturu, biti tek tranzicijski predsjednik dok na čelu HDZ-a ne dođe jedan od njegovih prvaka. No, političke okolnosti u prošle dvije godine išle su na ruku Sanaderu.

Zbog razočaranja dijela birača neefikasnošću vladajuće koalicije, biračko se tijelo HDZ-a konsolidiralo i stranka je bilježila dobre rezultate na lokalnim izborima. Normalno, kao što bi to učinio i šef svake druge stranke, Sanader je zasluge za takav razvoj događaja pripisao uglavnom sebi. I to je upalilo. Hrvatska i što je je mnogo važnije stranačka javnost, počela je Sanadera doživljavati kao respektabilnog političara koji je u stanju voditi tako veliku i raznorodnu stranku kakav je HDZ.

Premda se teško sjetiti što je to Sanader donio novo stranci. I dalje se oslanjao na stare provjerene ljude poput Vladimira Šeksa , zahvaljujući kojem je i postao predsjednik HDZ-a, ili Branimira Glavaša, te ponavljao Tuđmanove floskule o HDZ-u kao stranci centra a da nije ponudio nikakvu relevantnu argumentaciju za tu tvrdnju. HDZ se u odnosu na 3. siječanj nije uopće promijenio, ali kako je petorka osigurala Sanaderu dobar vjetar u leđa on je već razmišljao o pobjedi stranke na narednim parlamentarnim izborima i preuzimanju premijerske dužnosti.

Međutim, najjači potez kojeg je dosad povukao, micanje Ivića Pašalića s mjesta potpredsjednika Sabora, mogao bi se pokazati fatalnim za nastavak Sanaderove političke karijere. Da u jesen 2000. godine nije procijenio kako je već dovoljno snažan za obračun s Pašalićem, označenim kao glavnom preprekom rastu rejtinga HDZ-a, Sanader bi na predstojećem saboru HDZ-a odnio rutinsku pobjedu bez prave konkurencije. Pašalić bi, da ga je Sanader ostavio na miru, nastavio na sitno opstruirati stranačko vodstvo, ali bi se zadržao u matici HDZ-a i ne pomišljajući na značajniji redizajn svojeg imidža i političkog svjetonazora i metodologije. Ostao bi dijabolični Tuđmanov savjetnik, sve manje zanimljiv medijima, a na kraju bi ga Sanader izostavio s izborne liste HDZ-a i poslao u zaborav unatoč Pašalićevim žilavim sljedbenicima.

Ali smjena s potpredsjedničke dužnosti strahovito je pogodila Pašalića nenaviklog na poraze u zakulisnim igrama, i on se povukao u Zakladu hrvatskog državnog zavjeta i počeo planirati osvetu HDZ-ovom establišmentu na čelu sa Sanaderom koji ga je htio politički umiroviti ostavljajući ga na čistini kad su mu vlasti prijetile zatvorom. Prvo je na valu prosvjeda protiv uhićenja generala Mirka Norca , Pašalić zaključio da njegova šansa leži u povezivanju svih nacionalističkih i desničarskih skupina u jedinstven blok s njim kao vođom. Kako su, međutim, protuhaški i protuvladini prosvjedi jenjali a da nisu ozbiljnije zaljuljali vlast, Pašalić je odustao od tog projekta.

I u rujnu 2001. godine rodio se novi Pašalić. Dotad vjerojatno nije razlikovao kredit od kamata, no onda mu je ekonomska literatura postala daleko važnije štivo nego »Bespuća povijesne zbiljnosti«. Stao je okupljati svoje razbijene snage, ali i, tvrdio je, mlade ekonomske stručnjake što izrađuju novu koncepciju gospodarskog razvoja Hrvatske.

Iako je već prije više od pola godine bio blizu odluke da se kandidira za predsjednika HDZ-a, Pašalić o tome nije javno govorio. Ali Sanader je dobro razumio koje su stvarne Pašalićeve namjere. Shvatio je da se njegov plan eliminacije Pašalića izjalovio i zato je odjednom bio pripravan nagoditi se s njim. Sebi je Sanader, dakako, namijenio dužnost predsjednika stranke, a Pašaliću je tijekom nekoliko sastanaka prije par mjeseci ostavio mogućnost da izabere bilo koje drugo mjesto u hijerarhiji HDZ-a.

Neki od bliskih suradnika savjetovali su Sanadera da ne zove Pašalića na razgovore jer će on iz njih jedino izvući zaključak da se Sanader osjeća nesigurnim i da ga se zapravo boji. Sanader nije poslušao savjetnike, a Pašalić je upravo poslije tih susreta donio konačnu odluku da se upusti u otvorenu bitku sa Sanaderom. I nakon unutarstranačkih izbora provedenih u svim ograncima HDZ-a, čini se da će ta bitka biti sasvim neizvjesna. S tim da je Pašalić ipak u određenoj prednosti jer je potvrdio da je jači terenski igrač od Sanadera. Uspio je pobijediti u više županija, posebno u više onih što daju najveći broj izaslanika za sabor. Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Zagrebu. Od četiri najbrojnije županijske organizacije HDZ-a Sanader drži danas tek onu Osječku zahvaljujući beskompromisnom Glavašu.

Od oko 2050 izaslanika koji će se u nedjelju i ponedjeljak naći u dvorani Vatroslav Lisinski, u Pašalićevom taboru tvrde da je 1200 sigurno njihovo i da sabor ne može bitnije promijeniti taj odnos snaga. No, daleko od toga da se Sanader predao. Prisjećajući se da mu je predsjednički mandat na 5. općem saboru uglavnom donio iznimno sugestivan govor što se snažno dojmio izaslanike i potpuno razoružao Pašalićevu kandidatkinju Ljerku Mintas Hodak . Stoga Sanader vjeruje da svojom prilično ispraznom, ali efektnom retorikom može matirati i samog Doktora. Znatno slabijeg govornika koji bi svojim pretencioznim nastupom prepunim običnom članstvu nerazumljivih detalja iz gospodarstva ili državne uprave mogao poništiti prednost s kojom dolazi na sabor.

Osim u govorničke sposobnosti, Sanader se pouzdaje i u »zdravu pamet« izaslanika. Naime, i neki od članova HDZ-a koji Sanadera tretiraju tek kao manje lošeg predsjedničkog kandidata, vjeruju da bi pri odlučivanju izaslanika trebala presuditi činjenica da javnost, zbog niza mračnih epizoda vezanih za Pašalića, još uvijek puno pozitivnije reagira na Sanadera nego na Pašalića. »S Pašalićem mi padamo na 15 posto«, rekao nam je jedan od HDZ-ovih uglednika. Pašalić bi, prema tim analizama, bio eksperiment za HDZ s predvidljivo lošim posljedicama.

U suprotnom slučaju značilo bi da je vojska izdala Pašalića ili da i nije bila toliko jaka kao što se to godinama smatralo. To bi saznanje predstavljalo početak kraja mita o Pašaliću, liječniku koji je došao iz provincije, postao jedan od ljudi u koje je Tuđman imao najveće povjerenje i izborio se za golemu institucionalnu i izvaninstitucionalnu moć. Kad bi Pašalić u nedjelju bio poražen, makar i tijesno, ne bi samo izgubio trku za predsjednika HDZ-a već i strahopoštovanje kod svojih sljedbenika. To bi ga vjerojatno uzdrmalo i više nego produljenje Sanaderovog mandata.