Jedno veliko dijete sada je dobilo veliku, opasnu igračku. Tako je prije 14 mjeseci imenovanje Radovana Ortynskog glavnim državnim odvjetnikom komentirao jedan je njegov kolega u razgovoru s jednim od bliskih Račanovih suradnika. I doista, ovotjedni saborski istupi čovjeka kojemu se jako sviđalo što ga zovu Eliot Ness, bili su vrlo nalik govoru djeteta koji roditeljima objašnjava da je jedinicu dobio jer ga učiteljica ne voli, a i najbolji mu je prijatelj namjerno krivo šapnuo jedan odgovor samo da bi ga upropastio.

No Ortynski nije dijete. Ni težina optužaba koje je izgovorio braneći izvještaj o radu Državnog odvjetništva ne bi mogla naći mjesta u zbirci nepodopština Grge Čvarka. Ortynski je praktički cijelu državnu vlast optužio da ga smjenjuje po naredbi kriminalaca, i to onih najgorih - organiziranih. Onako usput, opalio je i po kriminalu prodanim novinarskim dušama, a uvaženim zastupnicima saborskim poručio da će se to i njima dogoditi, ako kriminalcima pokušaju stati na kraj, kao što je to on činio.

Doduše, velikih rezultata bespoštedne borbe pravosudnog majstora Radovana protiv kriminala dosad se nismo nagledali. Štoviše, suđenje »maloj zločinačkoj« neslavno je propalo u moru pomanjkanja dokaza, a poznavatelji pravosudnih igara tvrde da ni suđenje »velikoj« neće mnogo bolje završiti.

Premijer Račan je ubrzo nakon imenovanja Ortynskog priznao kako je shvatio da novi glavni državni odvjetnik nije prava osoba za tu tešku, odgovornu i vrlo osjetljivu funkciju. U međuvremenu su se, pak, nezgodne kuloarske priče o Radovanu u zemlji pravosudnih čudesa množile poput vinskih mušica, a moglo ih se čuti i u sudnicama. Kad je Ortynski u Sarajevu premijerno izveo predstavu »Ja, žrtva sprege kriminala i državnog vrha«, ono što je Račan shvatio postalo je jasno svima koji su o stanju u hrvatskom pravosudnom sustavu razmišljali barem dvije minute.

Ipak, Račan je odlučio Ortynskom ostaviti mogućnost džentlmenskog uzmaka. Štoviše, premijeru nije bilo teško svog turbo-pričljivog i medijskim reflektorima očaranog »Nessa«, u posebnom razgovoru, nagovarati na ostavku kako ga Vlada ne bi morala smijeniti.Razlika između prihvaćanja ostavke i smjene nije mala. Nakon prihvaćene ostavke Ortynski može ostati u Državnom odvjetništvu kao zamjenik državnog odvjetnika. Da je kojim slučajem smijenjen protiv svoje volje, morao bi uzeti radnu knjižicu i potražiti posao na nekoj drugoj adresi. No, ta džentlmenska ponuda Ortynskom očito nije bila dovoljna pa je Račanu ipak odgovorio optužbom za spregu s organiziranim kriminalom.

Ako je istina samo pola onoga što je rekao u Saboru, Ortynskog »pod hitno« treba vratiti na posao glavnog državnog odvjetnika i dati mu što otvorenije ruke. No, prije toga Ortynski bi ipak morao ponuditi i pokoji dokaz za tako teške optužbe. Ako dokaza nema, onda Ortynskom, za početak, sasvim sigurno nema mjesta u Državnom odvjetništvu.

Nakon tako teških optužbi izgovorenih u Saboru, nešto se jednostavno mora dogoditi ili ljudima iz vlasti navodno povezanim s kriminalcima ili Ortynskom. Samo se jedno ne smije dogoditi. Koalicijska vlast ne smije opet glumatati zbor iznenađenih i uvrijeđenih. Kao što si Putin ili Bush ne bi mogli dopustiti uvrijeđeno čuđenje jer ih se proziva zato što je negdje eksplodirala nuklearna raketa, nakon što su onom simpatičnom petogodišnjem genijalcu iz susjedstva dopustili da se, bez ikakva nadzora, igra na kompjuterima u generalštabu.