Vjesnik: 22. 04. 2002.

HDZ-ovi sukobi za vlast

SANJA KAPETANIĆ

Nije tajna da je predsjednik koalicijske vlade i SDP-a Ivica Račan priželjkivao da HDZ i dalje vodi Ivo Sanader. Računao je, naime, da bi HDZ sa Sanaderom na čelu bio manje opasan protivnik na sljedećim izborima. Jer, Ivić Pašalić sigurno ne bi dvije godine mirno čekao novu šansu. Sa Sanaderom na čelu, najjača bi se opozicijska stranka i dalje više valjala u blatu unutarstranačkih sukoba nego što bi se ozbiljno bavila organiziranjem povratka na vlast. Takav bi HDZ bio idealan protivnik Račanovoj koaliciji koja se u prošle dvije godine sigurno nije proslavila odlučnošću i provedbom obećanih promjena.

Ali zato su se hadezeovci pokazali i te kako odlučnima, makar i u borbi za vlast unutar stranke, kad im je državna već izmakla iz ruku. Dok ovo pišemo, u Lisinskom još nije počelo glasanje za novog predsjednika HDZ-a. No naciji su hadezeovci prošlih tjedana toliko rekli o sebi da je sasvim jasno kako je HDZ, bez obzira na ime novog predsjednika, stranka u kojoj demokracija ima status zadnje rupe na svirali. Nakon svega što smo vidjeli i čuli možemo se samo zapitati: ako ovo rade jedni drugima, što li su u borbi za vlast u državi spremni raditi članovima drugih stranaka ili običnim neistomišljenicima.

Ovakvog se HDZ-a Hrvatska treba bojati. I to ne samo zato što njegovi čelnici iz dana u dan vuku poteze iz arsenala političkog polusvijeta, svjesno ignorirajući činjenicu da su zbog takvog ponašanja prije dvije godine izgubili vlast u državi. Naime, bio bi to samo njihov, unutarstranački problem, kada bi Hrvatska imala političku scenu bogatu strankama ozbiljnih namjera i njihove još ozbiljnije provedbe. Nažalost, Hrvatska nije takva zemlja.

Kada bi postojala neka politička »viagra«, glasači petorke vjerojatno bi dali i posljednji novčić ne bi li svoje izabranike izliječili od posvemašnje impotencije koju više ni ne prikrivaju. Pa, na primjer, premijer uredno priznaje da mu se ne sviđaju novi ministri, koji pak izjavljuju da ministri nisu postali po stručnim nego po stranačkim kriterijima. Takva vlast nije ozbiljan protivnik čak ni za uzduž i poprijeko posvađeni HDZ, koji nasilje i dalje smatra legitimnim načinom političke borbe.

Tako su hrvatski birači, oko godinu dana uoči državnih izbora, sapeti u zamci zvanoj »birati manje od dva zla«, umjesto da razmišljaju o tome s kojim će programom brže stići u bolju budućnost.