Ma kakvo šmrkanje ili lokanje!? Ništa ne može opiti kao vlast. Pa nije Milan Bandić toliko mahnitao i obmanjivao javnost zbog popijenih gemišta. Uhvatila ga je panika da će izgubiti neograničenu moć. Kad nema moći, nema ni privilegija, nema skupocjenih automobila, nema - što je ipak najvažnije - postotaka ispod stola, nema mjesta u prvim kazališnim redovima, ne šalju vam više pozive na glamurozne fešte, ne sjedite više u Dinamovoj loži niti vam se susjedi klanjaju do poda. Zato se i ne treba čuditi što su nam se, iz večeri u večer, pred kamerama ukazivali do delirija opijeni hadezeovci, što suci poručuju da će svoju vlast predati jedino silom te što je državni odvjetnik Ortynski gotovo zaplakao zbog činjenice da mora otići. S funkcije. Nisu budale, pa da se odreknu onog što im ionako nikad i nije pripadalo, bez ispaljenog metka! Jer, kad će im se ponovno pružiti prigoda da od nikoga, zahvaljujući stranci, klanu ili ideologiji, postanu netko?! Zato što osobnost ne posjeduju, mnoštvo je njihova jedina snaga i vrijednost.

Što su sve, opijeni zovom moći, sasuli u kamere sanaderovci i pašalićevci?! Političara poznatog po tome što je novine osvajao puškama, a sve što je disalo u »njegovoj« županiji želio držati u šaci, kao da je Sanaderu poturio Pašalić ili obojici - petorka. Priznao je Branimir Glavaš pred čitavom hrvatskom javnošću da je dosad bilo mažnjavanja glasova, ali odsad, kad on s glasačkim kutijama vedri i oblači, taj film nećemo gledati. Otkad je Glavaša, ovoga novog, prosvijetljenog, neće u HDZ-u, pa valjda ni u Hrvatskoj (jer hadezeovci između sebe i Hrvatske vole stavljati znak jednakosti), biti plemenskoga glasovanja. Oni pak koji su navikli na plemensko glasovanje, primjerice pašalićevci, nek" se slikaju. Bilo je psovanja, vrijeđanja, poziva na muško obračunavanje (Petar Šale Glavašu), i to su zabilježile kamere, ali do fizičke makljaže nije došlo.

Na onu verbalnu HTV je gotovo zažmirio, pa su Mislav Bago i Mirjana Hrga ostavljali dojam kao da u »Lisinskom« nazoče izvedbi Pete simfonije, a ne stranačkoj seansi na kojoj nije zabilježena ni jedna pozitivna vibracija. Kako se u Hrvatskoj povijest više i češće ponavlja nego u civiliziranim zemljama, u »Lisinskom« je po mnogo čemu, a najviše po prijetnjama, doživljena repriza iz "90. Uostalom, i sâm Pašalić je u tragikomičnoj, führerovskoj pozi grmio: »Postanimo opet stranka opasnih namjera!«.Toliko o uljuđenosti i strahu kao metodi vladanja koju činjenica da je Sanader, a ne Pašalić, izabran za predsjednika najjače oporbene stranke, ne isključuje.

Kost koju je iz svoje nemoći bacio Radovan Ortynski ozbiljno su počeli na HTV-u glodati jedino novinari kojima je Aleksandar Stanković namijenio ulogu ozbiljnih optuženika. U ime svih nas na optuženički je stolac posjeo našega cehovskog šefa te si za voditeljske pobočnike izabrao Jasnu Babić i Denisa Kuljiša. Njih dvoje, međutim, nisu prihvatili podređene uloge, već su u potpunosti zagospodarili emisijom, prepirući se čiji je gazda manjemafijaš. Kao da oboje rade za Ortynskog.