Sudimo li samo prema nedjeljnim istupima Sanadera i Pašalića, HDZ se udaljio od tvrde desničarske retorike / S druge strane, Sanader je pobijedio zahvaljujući i nekim vrlo tvrdim igračima iz Tuđmanova doba / Čelnici nekih drugih stranaka, na primjer Račan, priželjkivali su Sanaderovu pobjedu, jer smatraju da će Pašalićeva struja izazivati stalne bure u najjačoj opozicijskoj stranci, koja će zato biti manje opasan protivnik na izborima

Dok raspletom u HSLS-u gotovo nitko nije bio iznenađen, za rasplet u HDZ-u se to sigurno ne bi moglo reći. Čak su i novinari koji dobro poznaju tu stranku žestoko pogriješili kada su na internoj kladionici novac uglavnom uložili na Ivića Pašalića kao novog predsjednika HDZ-a. Računali su, očito, da lukavi bivši glavni savjetnik Franje Tuđmana stranačku infrastrukturu kontrolira u većoj mjeri nego Ivo Sanader. No, zaboravili su pri tom da je Sanader u svoj tabor privukao stare lisce na čelu s Vladimirom Šeksom i Branimirom Glavašem, koji su pregrmjeli čitavu seriju unutarstranačkih i državnih izbora tijekom kojih su vrlo dobro naučili kako parirati eventualnom Pašalićevom izbornom inženjeringu.

Ako bi se sudilo samo prema nedjeljnim istupima Sanadera i Pašalića, nakon izbora u HDZ-u najveća gužva nastala je na tzv. desnom centru, jer se HDZ udaljio od tvrde desničarske retorike. Ipak, to bi mogao biti vrlo varljiv dojam iako se Sanader i cijeli svoj prvi predsjednički mandat izrazito trudio pokazati odmak od politike i retorike čvrste ruke iz Tuđmanova doba. No, s druge strane, činjenica je da je u nedjelju pobijedio uvelike zahvaljujući nekim vrlo tvrdim igračima iz Tuđmanova doba. Uostalom, ni retorika Sanaderovih pobornika koji su govorili u Lisinskom nije bila pretjerano »meka«.

Gradnju »novog« HDZ-a neće mu olakšati ni dobar dio novoizabranog stranačkog vrha. Naime, u samom vrhu Sanaderu su bliski zamjenica Jadranka Kosor i potpredsjednik Andrija Hebrang, ali su za potpredsjednike izabrani i »pašalićevci« Ivan Šuker i Božidar Kalmeta. Ni odnos u Predsjedništvu ne ide na ruku Sanaderu, kojemu su bliska dva člana, Anto Bagarić i Marijan Mlinarić, dok su Krešimir Ćosić, Dario Vukić i Branimir Lukšić igrači iz Pašalićeva tima.

Čelnici nekih drugih stranaka, na primjer Ivica Račan, upravo su zbog toga i priželjkivali Sanaderovu pobjedu. Oni, naime, smatraju da se pobijeđeni Pašalić sigurno neće mirno povući u političku penziju i da će njegova struja biti dovoljno jaka da se pobrine za stalne bure u najjačoj opozicijskoj stranci, koja će zbog toga biti i manje opasan protivnik na izborima.

S druge strane, HDZ sa Sanaderom na čelu mnogo je prihvatljiviji partner za koaliranje od onoga koji bi vodio Pašalić, o kojemu loše mišljenje nisu željeli kriti ni strani diplomati u Zagrebu, a notorna je činjenica da bi Hrvatska iz krize mnogo teže i sporije izlazila s utegom manje ili više prikrivene izolacije. K tome, Pašalić je pokazao veću izbirljivost u biranju eventualnih koalicijskih partnera, pa je unaprijed iz kombinacije izbacio, na primjer, HSS Zlatka Tomčića. Sanader je bio mnogo »otvoreniji« osim, naravno, u slučaju SDP-a.

Sve to pak posao oko koaliranja otežava prije svega Račanovom SDP-u, jedinoj stranci koja uz HDZ može biti nositelj koalicijske vlasti u Hrvatskoj. A još dugo nećemo imati vlast koja neće biti koalicija najmanje triju stranaka. Doduše, glavni SDP-ovi partneri - HSLS i HSS - u prvim reakcijama odbijaju spekulacije o mogućim novim koalicijskim igrama. No, u politici, pogotovo hrvatskoj, doista vrijedi geslo »nikad ne reci nikad«, pa će na račun koketiranja sa Sanaderom sigurno pokušati izboriti koji dodatni poen kod Račana.

Nezadovoljstvo birača koalicije na vlasti raste jer se zemlja presporo izvlači iz krize, a broj nezaposlenih raste iz dana u dan. No, alternativna koalicija sa HDZ-om na čelu još nema ni dovoljno čvrste i jasne obrise da bi se znalo što bi glasanje za nju donijelo. Kao ni sam HDZ, čijem će novom predsjedniku više muke u borbi za vlast u državi zadavati protivničke HDZ-ove frakcije nego druge stranke.