BRUXELLES, 23. travnja ( Od Vjesnikove dopisnice) - Europa, s izuzetkom Mađarske, ne skreće samo u desno, nego krajnje desno, potvrdili su zadnji izbori u Danskoj, Portugalu, Norveškoj, Italiji, lokalni izbori uoči općih u Njemačkoj i Nizozemskoj, te prvi krug francuskih predsjedničkih izbora. Fenomen ekstremnih desnih, populističkih stranaka pojavljuje se po svim europskim državama noseći iste ili slične poruke. Haiderova Slobodarska stranka uletjela je u koaliciju - Haider se morao povući radi dobrog ugleda stranke i vlastite zemlje, a nakon što je 14 država EU uvelo tihe sankcije prema svojoj 15. članici.

Jedna od država koja je do neba galamila radi Haidera bila je Francuska. U vladajućoj koaliciji desnog centra u Italiji dvije su stranke koje se smatraju krajnje desnima. Narodna partija u Danskoj na zadnjim je izborima privukla glasove antiimigrantskom retorikom, a danas u parlamentarnim sjedištima čvrsto stoji uz politiku vlade desnog centra.

U Nizozemskoj, zemlji od koje se nekako najmanje očekivalo da će zastraniti na krajnju desnu opciju i gdje su se sve do nedavno ultradesničari smatrali čudacima, ridikulima ili čistim kriminalcima. Stvari su se primijenile ulaskom sveučilišnog profesora sociologije Pima Fortuyna u izbornu utrku i , od ponedjeljka, temeljem trećine dobivenih glasova, u rotterdamsku gradsku Upravu. Belgijski Flamanski blok prvi je pozdravio Le Penov trijumf, no u ovoj zemlji još uvijek uspijevaju na uzdi držati pozive o »granici jezika - granici naroda« i pozive za izbacivanjem svih stranaca, pogotovo onih tamnije boje kože.

Imigranti su postali vruć krumpir svih predizbornih skupova. Haider je upiranjem prsta u strance kupio srca biračkog tijela zabrinutog radi posljedica proširenja EU i priliva jeftinije radne snage na tržište rada. Za razliku od alpskog populista, alpski su biznisi zbrojili kruške i jabuke i ubrzo potom shvatili da će biti najveći dobitnici od proširenja. Danci su svoju Narodnu frontu honorirali glasovima jer im je to zapravo bio jedini način da udobno iskažu nezadovoljstvo trendovima u društvu. Nijemci su otkrili skinheadse koji po nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj gone Vijetnamce i Turke da ne bi vikali na vlast koja ne stvara nova radna mjesta u mjeri u kojoj je obećavala po unifikaciji. Francuzi su posebna priča. Obično im prigovaraju da su za sve svoje probleme spremni okriviti svakoga osim sebe te je brojna imigrantska populacija - oko sedam milijuna Sjevernoafrikanaca - proglašena krivcima za sva zla zemlje, uključujući i posljedice što 54 posto Francuza radi u tzv. »državnom sektoru«.

Rotterdam Zuid ili dijelovi bruxelleskog Schaerbeeka populacijom i oblicima življenja sličniji su marokanskom suku i s europskim ih tlom vezuje samo arhitektura. U najbogatijoj regiji Europe, Hamburgu, u četvrtima sirotinje žive stranci, uključujući i elemente Bin Ladenove mreže. Slično je s Britanijom iako su njezini krajnji desničari još uvijek lokalni rariteti.

Ovaj se rubni svijet vrti u začaranom krugu: nezadovoljstvo je stvorila nezaposlenost, nezadovoljstvo vodi ili radikalizaciji ili kriminalu. Gotovo 70 posto stanovnika grada Orangea glasovalo za Le Penovu Nacionalnu frontu. U gradu više nema stanovnika nekadašnjih francuskih kolonija, ali ni kriminala, uvjereni su domaći. Le Penovih stranačkih kolega malo je u francuskom parlamentu - a predsjednik stranke u utrci je za predsjednika države jer je to bio način da Francuzi kažu »dosta« i »mijenjajte se«.

Strankama krajnje desnice pogodovale su vlade nespremne ili nesposobne suočiti se s narastanjem kriminala, a s njime nesigurnosti. Krajnju je desnicu stvorio loš, bolje rečeno manjkav rad državnih institucija. Ne vjerujući policiji ni sudstvu - a to je mana koja se opaža tek kod zemalja u EU čekaonici - ljudi su potražili zaštitu u grlatim ekstremistima želeći vlastima i time poručiti da od njih očekuju više.