Zastrašujuća negativna selekcija nije samo HTV-ova karakteristika. Na političkoj su se sceni u posljednjih desetak godina pojavili i postali popularniji od Pere Kvrgića, Relje Bašića, Ive Gregurevića, Vanje Dracha, Alme Price ili Mije Begović, po svemu, a najviše po uspješnosti, stručnosti, moralu i etici ispodprosječni tipovi u čijim se rukama, kojeg li horora, nalazi sudbina Hrvatske. I moja i vaša. Većini njih, da su vaše ovce u pitanju, ne biste povjerili ni ulogu pastira. Od pet janjaca dva bi sigurno završila na njihovu ražnju, dva bi se od tora do ispaše izgubila, a jednim bi vam mazali oči praveći se da ipak rade svoj posao.

Treća skupina Narcisovih jednojajčanih potomaka su pjevači popularne glazbe. Osim u rijetkim slučajevima dobroga glasa, a nekima i dobrog stasa, Bog im nije podario mnogo više. Zamislite samo kakva zbrka nastane u njihovim glavama kad svoju sliku iz dana u dan gledaju na naslovnim stranicama i televizijskim ekranima? Zato što opijenost uspjehom u većini slučajeva daleko premašuje intelekt, ratio vrlo brzo zakržlja. Nakon što izgube svaki doticaj s tlom, te natprirodnim, neobjašnjivim razlozima ovjenčane zvijezde postaju naša stvarnost i naša mora. Naročito kad je o političarima riječ.

Iako s moralom i etikom imaju toliko veze koliko i mali Ivica s prvom šetnjom po Mjesecu, iako već godinama demonstriraju svoju izopačenu ćud, iako su nekoliko posljednjih tjedana s malih ekrana sijali negativnu energiju, iako nisu mogli pred javnošću skriti svoje najniže strasti, o HDZ-ovcima se i nakon bruke zvane izborni sabor piše kao o junacima, maherima, veličinama. A sve je bilo prizemno, nisko, uličarski. Od verbalnih optužbi, prijetnji, do tona i retorike kakvom je tridesetih jedan luđak počeo sijati strah. Usprkos metežu u stranci i glavama, unatoč i slijepcu vidljivoj nedemokratičnosti, unatoč svađalačkomu mentalitetu, unatoč nečasnim nakanama, i Sanader i Pašalić, sa svojim svitama, stoti su nas put vukli za nos pričama o jedinstvu, slobodi i svojim spasilačkim ulogama. Jedinstvo kojim su nas tjednima "šopali", rasplinulo se zbog sebeljublja, nemirenja s porazom i u srži antidemokratskoga karaktera. Poraženi se ponašaju poput uvrijeđenih mlada - na čemu je Dražen Budiša, usput rečeno, doktorirao - a pobjednici ne znaju u pobjedi biti velikodušni. Kad netko izvan HDZ-a, bilo da je riječ o političkom neistomišljeniku ili novinarskom analitičaru, ustvrdi da je Kalmeta neuračunljiv, Škara destruktivan, a Pašalić trajno opasan, hadezeovci skaču kao iglom piknuti. Kada to, međutim, kaže Glavaš, koji se ni po čemu ne razlikuje od Pašalića, sanaderovcima je to itekako prihvatljivo. Zašto? Zato što bi zbog vlasti, moći te svojih pet minuta pred kamerama dali sve. Hrvatska i rodoljublje tek su im verbalne poštapalice.