Širenje obiteljskog biznisa Tuđmanovih smjenom vlasti naglo je prekinuto. No, obiteljsko bogatstvo stečeno u ratnim godinama i u sumnjivim poslovima s državom neće tako lako presušiti. Između ostaloga i zato što aktualna vlast tu imovinu tretira nacionalnom baštinom prvoga reda, što dokazuje i primjer Nevenke Tuđman, protiv koje se već više od godine i pol dana provodi istraga zbog ilegalnih poslova za račun zagrebačkog poduzeća Telekom, ali bez ikakvih rezultata

U ona dobra vremena dok Bog još uvijek nije bio digao ruke od ove zemlje, Stjepan Tuđman, mlađi sin Franje Tuđmana, znao je šetati zagrebačkim ulicama i pritom ugledati kakvo zgodno mjesto gdje bi valjalo posaditi ugostiteljski objekt. Već narednog dana lokal je mijenjao vlasnika i mlađi je Tuđman strpljivo slagao ogrlicu od kafića i restorana, pa je u jednom razdoblju bilo uistinu teško popiti kavu u centru Zagreba, a da pritom novac ne ode u kasu najmoćnije familije u državi.

U ista ta vremena zagrebačkim je ulicama učestalo hodala i Nevenka Tuđman, kći Franje Tuđmana, a posebno je učestalo hodala Zvonimirovom ulicom. Jednog je dana, po vlastitom priznanju, na početku te ulice ugledala prazan poslovni prostor, te je otišla kući i sastavila pismo tadašnjem ministru obrane Gojku Šušku: zamolila ga je, naime, da joj iznajmi taj prostor, e kako bi u njemu otvorila dućančić gdje bi prodavala bijelu tehniku. Odgovor je stigao prije nego što je molba bila poslana i, naravno, bio je pozitivan. Zbog viših nacionalnih interesa o iznosu najamnine nije se razgovaralo.

Onih dana dok je Bog pomagao, Dejan Košutić, Nevenkin sin i Franjin unuk, poželio je otvoriti banku: mladiću koji je tada tek postao punoljetan dodijalo je liferovanje voćnih sokova i dasaka za peglanje (dodijalo mu je i organiziranje kojekakvih financijskih lanaca zajedno s Hrvojem Vojkovićem), pa je oca svoje majke zamolio da ga ubaci u bankarske vode. Nastala je tako Kaptol banka kao jedna od ključnih točaka obiteljskog biznisa Tuđmanovih. U ista ta divna vremena Branko Jordanić, šef Državnoga inspektorata, i Vjeko Brajović, siva eminencija hrvatske policije, nisu radili gotovo ništa drugo nego su se dovijali kako osigurati novac za automobilski hobi Siniše Košutića, Dejanova brata. Pritom nisu prezali ni od najljućega kriminala, a nije se prezalo ni od najobičnijega reketa. Mnoge državne firme morale su, naime, u svojim godišnjim budžetima planirati i stavku što se odnosila na financiranje kupovine i održavanja Košutićevih skupocjenih trkaćih automobila. U ista ta vremena Ankica Tuđman, Franjina supruga i šefica Zaklade "Za djecu Hrvatske", govorila je ovako: "Voljela bih da svi u Hrvatskoj budu sposobni kao moja djeca!"

E, onda je Svevišnji - valjda iz vjerskih razloga - digao ruke od Hrvatske, pa čitamo vijest koja glasi otprilike ovako: inspektori Porezne uprave zadnjih su dana zapečatili brojne lokale u Zagrebu, a među njima su Lady Šram u Mesničkoj ulici, Garfield u Prilazu Gjure Deželića i kiosk Bartolomeo na Trešnjevci. Pečatilo se zbog poreznih dugova, a vlasnik triju spomenutih lokala zove se Stjepan Tuđman. "Dužni jesmo, ali se ne osjećamo krivima", izjavio je Tuđman junior, "jer nismo mogli platiti zato što već dvije godine ne možemo naplatiti potraživanja u iznosu od 3,5 milijuna kuna. Toliko nam duguje Ministarstvo znanosti i za to imamo sudsku ovrhu. Tražili smo u Ministarstvu financija i mogućnost kompenzacije, ali ova vlast provodi nerazumljivu politiku detuđmanizacije koja se reflektira i na poslovno poduzetništvo tvrtki u kojima imam udjele". Požalio se još kako mu država mahnito raskida ugovore i tako onemogućuje poslovanje.

Smetnuo je, međutim, kazati kako je dobivao poslove s državom, kako je, naime, njegovo poduzeće Domovina uspjelo postati ekskluzivni dobavljač voća i povrća za Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova i zagrebački Studentski centar. Vlatko Jurišić, ravnatelj Studentskoga centra, za Feral objašnjava: "Tvrtka Domovina holding od 1991. godine opskrbljivala je Studentski centar voćem i povrćem i čitavo vrijeme do pada HDZ-a nijedna druga ponuda za taj posao nije razmatrana. Tako je nastao taj navodni dug Ministarstva znanosti kojega spominje gospodin Tuđman. No, Financijska policija provela je kontrolu poslovanja SC-a i za razdoblje od 1997. do 1999. utvrđeno je kako je Domovina oštetila ovu kuću za najmanje 3,2 milijuna kuna. To je, inače, šteta koja je SC-u načinjena nabavkom samo pet artikala. Ne smatram, dakle, da išta dugujemo Stjepanu Tuđmanu, a ugovor s njegovim poduzećem smo raskinuli, jer je bio nerazuman." Kako je Stjepan Tuđman pljačkao Studentski centar? Tako što je voće i povrće SC-u prodavao po cijenama višestruko većim od najvećih tržišnih cijena. Tko mu je to omogućio? Bivši šefovi SC-a, Cvitan Milas i Zdenko Protuđer protiv kojih se već nekoliko mjeseci provodi policijska istraga.

Protiv Stjepana Tuđmana policijska se istraga ne vodi, premda je sasvim jasno da je njegova tvrtka poslove dobivala zahvaljujući izravnim dekretima s Pantovčaka: kad su dekreti prestali stizati, Štefovo je poslovno carstvo počelo tonuti i dotični je naglo postao nesposoban poduzetnik. Jednako kao što je naglo postao sposoban kad se partija njegova oca uspela na vlast i kad je firme kupovao onako kao što običan svijet kupuje kruh i mlijeko. Osim nekoliko kafića u centru Zagreba, vlasnik je stubičkoga hotela Matija Gubec, pa poduzeća Metalis iz Donje Stubice, tu je i producentska kuća Patria film, pa poduzeće Anterra... Ako se HDZ opet ne domogne vlasti, pametno je očekivati skoro utrnuće većine sastavnica ovoga imperija.

Za razliku od Stjepana, protiv Nevenke Tuđman istraga se - doduše krajnje nevoljko - provodi već više od godine i pol dana, no nikakvih rezultata zasad nema. Nacionalnu princezu sumnjiči se da je za račun zagrebačkog poduzeća Telekom posredovala u dobivanju vrlo unosnih poslova s državnim institucijama. Za posredničke aktivnosti Nevenka je Tuđman uzimala petnaestpostotnu proviziju što u apsolutnim brojkama iznosi dva milijuna i šesto tisuća kuna.

Za ilegalne poslove gospođice Tuđman ne bi se nikad saznalo da Igor Knežević, vlasnik Telekonza, nije sročio i ovjerio izjavu u kojoj je potanko naveo sve poslove koje mu je Tuđmanova namjestila, te sve iznose koje joj je isplatio. Poslovi su se, inače, ticali ugradnje telefonskih centrala u mnoge državne ustanove. Premda je stvar savršeno jasna i dokazana, Državno odvjetništvo evidentno oteže s podizanjem optužnice. Pritom im, naravno, ne pada na pamet da se pozabave ostalim poslovima kojima se u proteklih desetak godina bavila Nevenka Tuđman, a njezina firma Netel bavila se, recimo, prodajom bijele tehnike, uvoznih pića i cigareta, sportskih rekvizita, organiziranjem putovanja, iznajmljivanjem plovnih objekata i vezova, opskrbom poslovnih prostora u lukama...

Nakon što su izumrli duty-free shopovi, Netel je ugašen, pa su osnovani TNT Plus i Kornet d.o.o.: ova potonja tvrtka bavi se, inače, proizvodnjom korneta za Todorićev Ledo, a da posao solidno ide svjedoči i podatak koji kaže da je Nevenka nedavno kupila najluksuzniji model mercedesa. I da ne zaboravimo: u Todorićevu Konzumu zbrinut je Zdenko Protuđer, bivši šef Studentskoga centra, koji je Stjepanu Tuđmanu osiguravao masne zarade na opskrbi voćem i povrćem.

“Glavni razlog problemima u poslovanju Kaptol banke jest konstantna medijska kampanja protiv banke”, izjavio je Dejan Košutić prije otprilike godinu dana, a dotična je banka u međuvremenu otišla Bogu za kurira. Sposobnom je Dejanu, međutim, ostao investicijski fond Kaptolinvest i Središnji nacionalni fond koji je sudjelovao u kuponskoj privatizaciji i koji je stekao osjetan vlasnički udio u zagrebačkim Kinematografima. Siniša je Košutić nastavio voziti automobilske utrke, ali ga u toj aktivnosti više ne prate moćne državne firme: usmjerio se, naime, na inozemne sponzore, no oni - čini se - ne zadovoljavaju njegove apetite. Apetite Ankice Tuđman, pak, ne zadovoljavaju uplate običnih građana na račun njezine humanitarne zaklade. Manjak građanske solidarnosti s Tuđmanovima u prethodnom je režimu bio kompenziran obilnim uplatama državnih poduzeća, no ta je česma, eto, presušila.

Bogatstvo Tuđmanovih što je stečeno u ratnim godinama i u sumnjivim poslovima s državom neće, međutim, tako lako presušiti. Između ostaloga i zato što ova vlast tu, u krvi stečenu, imovinu tretira nacionalnom baštinom prvoga reda.