Koaliciju na vlasti trenutno najviše ugrožava koalicija na vlasti. HDZ se zasad oporavlja od unutarnjih izbora. Ali zato su najnoviji dometi koalicije voda na mlin HDZ-u koji nije prstom mrdnuo da bi to zaslužio

Hrvatska demokratska zajednica je izabrala meki tandem Sanader – Kosor da je vodi u nove pobjede. Tvrdi dvojac Pašalić – Mintas-Hodak gurnut je u drugi plan. Konvencija stranke koja je Hrvatsku dovela otprilike tu gdje je danas, Bogu iza leđa, bila je napeta, slikovita i jugoistočnoeuropska. Tako, naime, u Europi sad nazivaju Balkan da nas ne bi uvrijedili.

Sanader je tukao Pašalića njegovim oružjem. Bolje je znao pripremiti i kontrolirati glasanje. Za to će Glavaš i Šeks sigurno biti nagrađeni. Ali kako Sanader zahtijeva da Pašalić odstupi s mjesta šefa Zaklade u kojoj se vrti slabo kontrolirani novac, prava borba tek predstoji. Stranka je podijeljena napola i dovoljan je mali zakulisni manevar pa da se vrhovni manipulator medija, raznih službi i tajnih fondova vrati na površinu. Pašaliću su, ne Sanaderu, na raspolaganju umrežene lokalne radio-stanice, TV kanali i neke novine koji će raditi na povratku Herr Flicka.

To je, naravno, obična kajgodarija. Hadezeovski glasači nikad nisu glasali vodeći računa o tome kakav će to učinak izazvati izvan HDZ-a i izvan Hrvatske. Oni su uvijek glasali ravnajući se prema klanovskom, regionalnom i interesnom načelu. Taj bismo način glasanja skraćeno mogli nazvati Pašalićevim načelom. U ovoj je rundi Branimir Glavaš to načelo primijenio bolje od samog autora.

Dok se ne raščisti koja će polovica, Sanderova ili Pašalićeva, prevagnuti, HDZ će ostati invalidna stranka. Ta će vijest svakako razveseliti koaliciju na vlasti koja sada na miru može raditi ono što u zadnje vrijeme najbolje zna: borbom za fotelje uništavati ono malo povjerenja koje još ima u narodu.

Jedini dobitak petorke zadnjih tjedana je smirivanje Dražena Budiše koji je dobio žuđeno mjesto zamjenika premijera i još je zbog toga veseo, važan i zaigran.

Koalicija, međutim, ima smisla za trgovinu: više od 90 posto hrvatskih banaka je u stranom vlasništvu. Kad se rasprodaju još INA, ostaci Telekoma, željeznice i valjda struja, Hrvatska će biti efikasno i čvrsto povezana sa svijetom. Bit će u pretežnom vlasništvu stranog kapitala, što samo po sebi ne mora biti loše. Ali dok u Francuskoj ili Njemačkoj porijeklo kapitala nije previše bitno, u Hrvatskoj to porijeklo govori o kolonijalnoj ovisnosti.