U Grčkoj se širi epidemija panike izazvana nepoznatim virusom koji napada srce, a koji je dosad odnio tri života. Tamošnje Ministarstvo zdravstva djelovalo je interventnim mjerama kako bi se spriječilo širenje smrtonosnog virusa. U Hrvatskoj se, pak, već godinama neki virusi uzgajaju u političkim laboratorijima i svako malo se testira njihov upliv na otpornost i mentalno zdravlje nacije. Učinak im je takodjer razoran, ali se žrtve ne broje pojedinačno, jer je riječ o kolektivnom stradalniku – hrvatskoj državi čije tkivo godinama rastače preferencijalna podobnost ,uvijek bar dva koraka ispred stručnosti i znanja. Virus stranačke (podobničarske) kvalificiranosti u kombinaciji s nepotizmom ubire svoj danak , ali kod nas nema toga ministarstva koje bi uvelo interventne mjere za njegovo djelotvorno suzbijanje. A i čemu, kad ovdje zbog toga nema nikakve panike…

Najsvježiji slučaj eksperimentalnog oslobadjanja rečenog virusa je imenovanje novog ravnatelja Nacionalnog parka Kornati, Gorana Baranovića. Temeljem natječaja. Reklo bi se - sve je regularno, makar u formalno-pravnom smislu. No, virus je posve prepoznatljiv, tipičan, pojavljuje se u svom upravo klasičnom obliku. Naime, protiv Baranovića, doista, ništa osobno, ali riječ je o čovjeku kojemu je najsnažnija referenca za ravnatelja NP stranačko-politička pripadnost njegove supruge Lenke Šarić Baranović, inače predsjednice Liberalne stranke u Šibensko-kninskoj županiji. Kako su nacionalni parkovi izravno u kompetenciji Ministarstva prostornog uredjenja i zaštite okoliša, što će reći jedinog LS-ova ministra u Vladi, Bože Kovačevića, logika ovog imenovanja posve je notorna.

Baranović je, inače, poznatiji kao glazbenik koji se zadnjih godina pokušavao okušati i u nekim drugim, manje ležernim zanimanjima. Neko vrijeme se bavio uzgojem školjaka, potom je bio na kratkom izletu i na otoku Obonjanu , a trenutno je, po izboru ministra Kovačevića dobio solidnu sinekuru inspektora zaštite okoliša sa sjedištem u Zadru. No,ambicije novoimenovanog ravnatelja kornatskog parka bile su nesumnjivo veće, te je na poslijetku ubrao i mirisniji cvijet. Indikativno je da je virus pripustio na tržište političkih mandata ministar koji se permanentno pokušavao afirmirati kao principijelni zagovornik struke,pa je u tom smislu, navodno, odbio svojedobno podleći političkim pritiscima koalicijskih partnera i obaviti smjenu HDZ-ova ravnatelja NP Krka, tvrdeći da ovaj odgovorno i korektno radi svoj posao. Očigledno je, dakle, da ni Kovačević nije odolio , da je i njegov imunološki sustav oslabio pred ekspanzijom epidemije podobničarstva.

Kakva je razlika izmedju ovog njegova poteza i svojedobnog Budišinog imenovanja Kovača ministrom prometa? Ili nekih smjena predsjednika sudova pod paskom SDP-ove ministrice pravosudja Ingrid Antičević Marinović koja, primjerice, smjenjuje predsjednicu općinskog suda u Šibeniku Višnju Devčić(valjda samo zato što je tu dužnost obnašala i u vrijeme HDZ-a) da bi na njezino mjesto instalirala Marijana Miletića (bližeg HDZ-u od njegove prethodnice!), a koji je svojedobno bio ,kao sudac, predsjednik NK Šibenik i medijski proskribiran zbog navodne umiješanosti u aferu s prodajom klupskih igrača.

Isti virus hara Hrvatskom od komunizma, preko tudjmanizma do račanizma. Sve je žilaviji i ubojitiji, ali se kod nas unatoč tomu percipira tek kao politička “stilska figura”.