Vjesnik: 27. 04. 2002.

Utezi umjesto krila

Umjesto da odlučno provode reforme, koalicijske stranke odvaguju hoće li na sljedeće izbore izaći sa SDP-om ili HDZ-om. Da bi sve bilo gore, nakon posljednje kadrovske rošade neki čelnici Vlade uopće ne razgovaraju

SANJA KAPETANIĆ

Ni mrvice slučajnosti ili nepromišljenosti nije bilo u prošlotjednim suho kurtoaznim izjavama Račanovih partnera o ishodu izbora u HDZ-u. Hrvatska politika je, naime, ušla u fazu odvagivanja koalicijskih mogućnosti za sljedeće izbore.

S izborom Sanadera u nedjelju je završeno tek prvo poluvrijeme bitke za vlast u HDZ-u. Sanader tek mora dokazati da u potpunosti kontrolira stranku u čijim čelnim tijelima za sada nema većinu, pogotovo ne uvjerljivu, a Pašalić ne pokazuje ni minimalne znakove spremnosti na povlačenje.

Dapače, ovih dana s užitkom Sanderu podmeće klipove pod noge odbijanjem da se povuče s čela Zaklade državnog zavjeta, baš kao što dobrovoljno uzmaknuti ne žele ni neki drugi njegovi visokopozicionirani igrači, poput glavnog tajnika Škare. Protivnici su već zaprijetili objavom »nezgodnih« dokumenata, pa se može očekivati da će barem neki doista ugledati svjetlo dana.

Stoga Račanovi glavni partneri - Tomčićev HSS i Budišin HSLS - moraju čekati rasplet te borbe, ako žele barem približno odvagnuti što bi mogla donijeti igra na određenu kartu. Vremena nemaju na pretek. Najkasnije ove jeseni moraju odlučiti hoće li se za sljedeće izbore iz vlaka sa SDP-ovom lokomotivom prebaciti u onaj koji vuče HDZ. Najkasnije tada, HSS i HSLS moraju pokazati namjeravaju li glasove skupljati na temelju rezultata aktualne koalicijske vlasti ili na nesmiljenoj kritici njenih glavnih poteza.

Vrijeme opreznog predizbornog odvagivanja s pažljivim izbjegavanjem ozbiljnog zamjeranja bilo kojoj skupini birača krajnje je nepovoljno za neke od glavnih poteza koje do ljeta odnosno jeseni namjerava obaviti Račanova vlada. Riječ je, naravno, o reformi sustava obrane koja podrazumijeva 13.000 imena manje na platnom popisu vojske i MORH-a, te novom radnom zakonodavstvu. Potonjem na ruku ne ide ni činjenica da će se izbori uskoro održati i u najvećem sindikatu, pa se Jurić mora pokazati posebno odlučnim i nepopustljivim jer slovi kao Račanov sindikalist. Zbog svega toga i nije čudno što se iz Banskih dvora može čuti da je Vlada spremna, ako to prihvate sindikati i poslodavci, kresanja radnih prava potpisati u obliku kompromisnog rješenja s jednogodišnjim rokom trajanja, tijekom kojeg će se dogovarati dugoročno rješenje. Tako bi se taj vrući krumpir prebacio u ruke neke nove vlade, ako su barem približno točne procjene da će se državni izbori održati najkasnije sredinom 2003.

Veliki test čvrstine koalicijskih spona bit će i zbrinjavanje viška vojnika i službenika u sustavu obrane. U Banskim dvorima već se može čuti da će zakonom utvrđene obveze članovi koalicije zaposleni u Vladi sigurno odraditi, makar i nevoljko, ali se razumijevanje uopće ne očekuje od saborskih zastupnika petorke.

Dakle, u trenutku kada bi trebala odlučno provesti neke reforme, koalicijska vlada je umjesto krila dobila nove utege. Da bi stvar bila još gora, Vlada, koja se ni do sada nije proslavila velikom odlučnošću, nakon posljednje kadrovske rošade funkcionira tako da neki od njenih čelnih ljudi uopće ne razgovaraju.

Zbog svega toga, od nekih se čelnika SDP-a već može čuti i upozorenje da ni jedna vlada tranzicijskih zemalja, koja je ozbiljno provodila reforme, nije uspjela izboriti dva mandata. Navodno je i Račan na jednoj od sjednica stranačkog predsjedništva rekao da »za SDP ne bi bilo najgore da izgubi sljedeće izbore«.

Zato i nije čudno da dio vrha SDP-a, ali i manje koalicijske stranke, sada sve glasnije Račanu zamjeraju što se u minuloj krizi vlasti odlučio za kompromis s Budišom i njegovim »talibanima«, kako u kuloarima Markova trga neki zovu novo vodstvo HSLS-a. Kritičari tvrde da je izbore trebalo raspisati već za kraj ovog proljeća, do kada se ni HSLS niti HDZ ne bi stigli konsolidirati i pripremiti za značajne predizborne uloge.