Bajiću je Kovačević najprije zamjerio što u svojoj biografiji nije napisao da je bio član Saveza komunista, kao da je to kakvo teško kazneno djelo. Uostalom, kao da skojevac i član istoga saveza nije bio i osnivač Kovačevićeve stranke Marko Veselica? Zamjerajući Bajiću što u biografiji nije naveo i članstvo u SK, Kovačević je podviknuo: »Političar ima sva prava, samo nema pravo obmanjivati svoj vlastiti narod, nema pravo lagati svom vlastitom narodu.«

Iz onoga što je uslijedilo, jasno je da u svom mentalnom madrac-sklopu Kovačević drži kako on doista može u sabornici brboriti što hoće, pa i lagati svom vlastitom narodu, jer sve što je izgovorio kudeći Bajića, bila je notorna laž. Lagao je gadno Anto Kovačević, unatoč svojemu (demo)kršćanskom svjetonazoru i zaboravljajući božju zapovijed – ne laži!

Lagao je da je Bajić bio splitski državni odvjetnik u procesu protiv Nenada Kneževića, lagao je da je Knežević bio srpski rezervista i na kraju je lagao da ga je Bajić oslobodio. Istina je, pak, da spomenutoga procesa nije ni bilo, da je poznati splitski judaš, civil, Knežević umlaćen u vojnom zatvoru Lora, a prema obdukcijskom nalazu – tamo mu je slomljena doslovno svaka koščica. Najžalosnije je što mu nitko u sabornici na tu gomilu laži nije odgovorio. Tomčić ga je tek upozorio da ne vrijeđa, kada je SDP-ovce nazvao bivšim komunistima. Uostalom, kao i bivši članovi SK predvođeni stipendistom Titova fonda Matom Arlovićem, koji su, uvrijeđeni Kovačevićevim spominjanjem njihove prošlosti, zalupali šakama po stolu.