BEOGRAD – Milan Martić, nekadašnji predsjednik samoproglašene »Republike Srpske Krajine« i haški optuženik izjavio je kao je »naivno vjerovao da će se RSK ujediniti sa Srbijom« odnosno da će »postojati neka krnja Jugoslavija«. Martića je Haški tribunal optužio za granatiranje Zagreba 1995. godine, pogibiju i ranjavanje civila.

On je za beogradski tjednik »Nedeljni telegraf« rekao da se pod imenom »Dragan« sedam godina skrivao, a od toga četiri godine u jednom šumadijskom selu. »Mene više nema tko spasiti. Čeka me doživotna robija«, izjavio je Martić i potvrdio kako je osobno naredio bombardiranje Zagreba kako bi se srpske izbjeglice izvukle iz zapadne Slavonije. »Da to nisam uradio, prilikom povlačenja iz Hrvatske stradalo bi još 10.000 Srba«, ističe Martić.

U Srbiji se odnos prema Haagu i haškim optuženicima nije maknuo dalje od razine žestokog verbalnog potresa. Tako je bilo i nakon 28. lipnja prošle godine kad je Tribunalu izručen Slobodan Milošević, tako je i danas kad je njegov suradnik general Dragoljub Ojdanić »povukao nogu« i trasirao odlazak u Haag i ostalima s liste optuženika koji su se dragovoljno prijavili nakon poziva jugoslavenskih vlasti. Takva, tek verbalna reagiranja rezultat su činjenice da je u Srbiji i dalje vidljiva većinska suglasnost kako je Haški tribunal samo jedna u nizu metoda »svjetskih moćnika da pokore nepokorive«.

Najglasniji protivnici »prodaje jugoslavenskih državljana za šaku dolara«, kako se isporuke optuženika Tribunalu često nazivaju, su naravno lideri i pristalice oporbenih stranaka te nešto tiši članovi i simpatizeri Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice. Činjenica je, međutim, da ni među njima još nije sasvim razjašnjen pojam »nacionalnog herojstva«, pa su se tako podijelili da li je junak Miloševićev ministar policije Vlajko Stojiljković koji je digao ruku na sebe ili je to Dragoljub Ojdanić, koji je vlastitu odluku o dragovoljnoj predaji proglasio »junaštvom«. Ojdanićev odlazak u Haag kod mnogih je, čini se, pobudio nacionalni ponos i učvrstio ih u uvjerenju da se radi o »žrtvovanju« za srpsku stvar i dostojanstvo, te da će u perspektivi potvrditi opravdanost negiranja Tribunala i omoguciti da se uruši pred »jakim argumentima nevinosti« koje najavljuju optuženi.

Vlasti u Beogradu očekuju daleko veća iskušenja da bi ispunila obećana uhićenja haških optuženika. Neki od njih, poput Veselina Šljivančanina, zaprijetili su da to neće biti lak posao, a za mnoge se ne zna ni gdje su, niti kakav će otpor pružiti prilikom uhićenja. To najvešćuje da će u Srbiji biti još potresa oko Haaga, pogotovo ako se podsjetimo nekih najava iz policijskih redova da oni neće sudjelovati u uhićenjima, jer im to nije »u opisu posla«.