Među hrvatskim političarima kruži pošalica da se snaga i rejting svake stranke mora mjeriti brojem angažiranih zaštitara. HDZ je toj tezi dao istinsku potkrjepu na stranačkom saboru, nakon što su je u pripremnoj fazi prakticirale obje sukobljene struje. Kontroverzni zadarski haeselesovac i novoizabrani saborski zastupnik Stanko Zrilić proteklog ju je, pak, vikenda na svojoj županijskoj konvenciji ponosno ugradio i u temelje liberalne demokracije.

Zašto se, naime, zamarati dugotrajnom izmjenom političkih argumenata, pogotovo kada ti nedostaju, a i stalnom gnjavažom stranačkih neistomišljenika, kad je mnogo lakše pronaći pouzdanu zaštitarsku tvrtku. Tada nipošto neće ući onaj koji osporava tvoju političku nedodirljivost, a u najgorem će slučaju ući samo onoliko njih koliko je poželjno da bi se medijima prodala floskula o "otvorenoj i demokratskoj raspravi". Jasno, tamo gdje koraknu stameni momci u tamnim odorama, s rukama spojenim ondje gdje ih obično drže nogometaši prilikom izvođenja slobodnih udaraca, nema izbornih iznenađenja. Jest da to prilično stoji, ali se isplati.

Nagao razvoj te osebujne zaštitarske kulture ima i svoju daleko ozbiljniju stranu. Korištenje fizikalaca u političkom životu govori kako je bavljenje politikom u Hrvatskoj i dalje jedno od najunosnijih zanimanja. Ono se ne mjeri samo veličinom saborskih plaća ili vijećničkih dnevnica, nego i raznim drugim privilegijama. Politički aktivist koji loše radi svoj redoviti posao može biti siguran da neće tako lako završiti na ulici jer su svi povici na njegovu nestručnost i nesavjesnost, pogađate već, odraz "političkih harangi" zlobnika iz konkurentskih tabora. Brojni skandali vezani uz pojedine SDP-ove, HSS-ove, HSLS-ove, HNS-ove, HDZ-ove ili bilo čije druge šefove i šefiće dokazuju kako u strankama najčešće prevladava logika "jest da je lopov i nesposobnjaković, ali je barem naš". Brdoviti Balkan još živi u brojnim hrvatskim glavama.

Netko će zacijelo upozoriti da su bolji, čitaj "europskiji", i zaštitari negoli da se političke skupštine pretvaraju u boksačke ringove. Tragično je da je i ta ocjena potpuno točna. Da prije desetak dana u "Lisinskome" nije bila Glavaševa zaštitarska satnija, pitanje je koliko bi stakala završilo na popravku.