- Radi razvoja politologije i ograničavanja institucionalnog monopola u području političkih znanosti u Republici Hrvatskoj, utemljen je CPI, kao prva privatna znanstvena ustanova te vrste u nas. Iako ideja o osnivanja datira iz 1995. godine, društvene i druge okolnosti zapriječile su realizaciju projekta sve do 2001. godine, kada je CPI upisan u registar znanstveno istraživačkih jednica, s pravom natjecanja za znanstveno-istraživačke projekte i znanstvene novake. Ciljevi CPi-ja su razvoj metodlogije i političke teorije, komparativno istraživanje političkih sustava, vanjskih politika, globalizacije i procesa europskih integracija, tranzicije i regionalnih politika. CPI je zamišljen kao znanstveno-ekonomska umrežena jedinica za proizvodnju i prodaju znanja.

- Solidne. Centar ima 3500 linkova s izravnim ulazima u centre i politološke institute diljem svijeta i u globalne politološke baze na temelju strukture politologije, ima ulaze u baze podataka u 40 zemalja, ima pristup u više od 300 domaćih i stranih medija, kao i pristup političkim sustavima u svijetu.

- Projekt Hrvatska u procesu globalizacije - promišljanje i anticipacija budućnosti trajat će od 2002. do 2007. godine, a trebalo bi ga realizirati 10 znanstvenika iz Hrvatske, hrvatske dijaspore i inozemstva. Drugi projekt, Tranzicija i europske integracije, bavit će se kronologijom odnosa s EU-om, ali i proučavanjem raznih inicijativa Unije prema širenju na jugoistok Europe. Cilj trećeg projekta, Politologija na internetu, je korištenje nesmetanog transfera informacija relevantnih za politologiju. Projekt Političke stranke u Europskoj uniji zamišljen je u suradnji sa studentima sociologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u trajanju tri godine. Cilj petog projekta, Republika Hrvatska 1990.-2004., sustavno je objavljivanje zbirke dokumenata hrvatske političke povijesti.

- Zato što je danas globalizacija dominantan pojam društveno-humanističkih znanosti, zato što je proces što uzrokuje djelovanje svjetskog sustava u svim sferama gospodarske, političke, kulturne, ekološke i informacijske djelatnosti, pa svaka disciplina stvara svoj pojam globalizacije, koji odražava njezino motrište. Tekstovi se odnose na terminološka pitanja globalizacije i metodlogijski su prinosi proučavanju globalizacije. Iz posloženog materijala vidi se da svaki politolog i sociolog tumači globalizaciju na svoj način. U »Leksikonu« su zastupljeni tekstovi Freda W. Riggsa, Henryja Teunea i moji. Na kraju knjige uvršten je poveći pojmovnik o globalizaciji.