ZAGREB, 29. travnja - Hrvatski je ministar vanjskih poslova Tonino Picula u ponedjeljak, na vlastitu inicijativu, na konzultacije pozvao 12 veleposlanika koji predstavljaju Hrvatsku u zemljama Europske unije. Konzultacije u Zagrebu traju dva dana i najvjerojatnije su uvod u novu praksu da se veleposlanici u Zagrebu okupljaju najmanje dva puta godišnje kako bi što bolje zastupali hrvatsku vanjsku politiku u inozemstvu.

Iako se službena objašnjenja zaustavljaju na tome da je uvođenje konzultacija normalno u svakoj zemlji, logično bi bilo pretpostaviti da je Piculina inicijativa potaknuta prije svega potrebom da se uvede red u prilično smušene odnose u hrvatskoj vanjskoj politici. Nesuglasje i često otvorena neslaganja o taktici, ali i ciljevima hrvatske vanjske politike, između različitih državnih institucija sve su češće dovodili do zaključka da Hrvatska nema jednu nego nekoliko vanjskih politika.

Pokušaj da se takve situacije ubuduće izbjegnu, a veleposlanici - čiji je posao hrvatsku vanjsku politiku tumačiti u inozemstvu - napokon jasno znaju što to moraju zastupati, uslijedio je nakon niza vanjskopolitičkih gafova i nesuglasica, bilo da je riječ o susjednim zemljama ili pitanjima vezanim uz krizu na Srednjem istoku.

U posljednje dvije godine, koordinacija vanjske politike između Ureda predsjednika, hrvatske vlade, Sabora i Ministarstva vanjskih poslova pokazala je nedopustive razlike u shvaćanju hrvatske vanjske politike, pa je Hrvatska međunarodnim predstavnicima često slala zbunjujuće i proturječne poruke. Zato dvodnevni vanjskopolitički razgovori nisu ograničeni na šefa diplomacije i veleposlanike nego su predviđeni i razgovori s predsjednikom Mesićem, premijerom Račanom, zamjenikom premijera Budišom i ministrom za europske integracije Mimicom, predsjednikom Sabora Zlatkom Tomčićem, predstavnicima Ministarstva gospodarstva i Narodne banke Hrvatske.

Naglasak na veleposlanike iz zemalja EU-a (nisu pozvani hrvatski predstavnici u međunarodnim organizacijama poput EU-a, OESS-a, NATO-a i Vijeća Europe) čini se logičnom odlukom. Naime, pred Hrvatskom je iznimno važno razdoblje u kojem EU mora odlučiti je li Hrvatska dovoljno pouzdana i vjerodostojna država, sposobna za provedbu svih potrebnih reformi, jedinog kriterija koji će je kvalificirati kao ozbiljnog kandidata za punopravno članstvo u EU. Uostalom, ocjena svake zemlje članice EU-a snažno će utjecati na konačne stavove službenog Bruxellesa.

Veza domaće politike i diplomacije važna je i zbog »prizemljivanja« domaćih političara. Efikasnost hrvatske diplomacije u inozemstvu u najvećoj mjeri ovisi o dobrim ili lošim potezima kod kuće. Sastanak je uostalom i zamišljen kao interakcija zamisli veleposlanika i domaćih političara koji o smjernicama vanjske politike odlučuju.

Prave dosege posljednje inicijative šefa hrvatske diplomacije tek ćemo vidjeti, jer je upravo Picula u posljednje dvije godine dopustio, vjerojatno zbog besplodnih unutarnjopolitičkih koalicijskih kalkulacija, da mu se u vanjsku politiku petljaju i o njoj odlučuju oni koji o toj temi baš mnogo i ne znaju. Nakon dugo oklijevanja, hrvatski je ministar vanjskih poslova u posljednjih mjesec dana povukao nekoliko važnih i vrijednih poteza (odbijanje zahtjeva za proglašenjem gospodarskog pojasa, odlazak u Mostar i Beograd), koji bi trebali prekinuti praksu da o vanjskoj politici govore oni koji, primjerice, predviđaju kraj multietničkih država na Balkanu.