ZAGREB, 1. svibnja - Međunarodna konferencija »Manjine kao most prekogranične suradnje«, održana ovih dana u Osijeku, još je jednom pokazala da problem nacionalnih manjina nije samo hrvatska posebnost i nije od jučer. Naprotiv, od njega pate sve tranzicijske, odnosno bivše komunističke zemlje, a na njega nisu imune ni države zapadne demokracije. Pogotovu kad je riječ o međuregionalnoj suradnji susjednih država u kojima žive manjine. Spomenimo samo Tirol, Baskiju, Irsku ili skandinavske zemlje, iako je među njima taj oblik suradnje najbolji i zato, jer u različitim oblicima postoji više od 40 godina.

Osječka je konferencija otvorila taj problem na zanimljiv i do sada u nas najpripremljeniji način. Europska iskustva i standardi - i kroz regionalnu suradnju i povezivanje - bili su dobar i pravi okvir za tu konferenciju i za moguća rješenja regionalizma u jugoistočnoj Europi. Jednostavno i stoga jer će na tim načelima u budućnosti počivati ujedinjena Europa u kojoj ćemo, kako je istaknuo jedan sudionik konferencije, »svi biti manjina«. Pošlo se, dakle, od činjenice i rješenja, pošlo se od toga da smo svi Europa i da nam je europski put jedini put u napredak i budućnost. Unatoč toj neminovnosti, osječka je konferencija na trenutke pokazivala nedovoljnu spremnost na takvu vrstu suradnje i budućnosti.

Zamišljena kao prekogranična suradnja u trokutu južna Mađarska, istočna Slavonija i Vojvodina, konferencija je pokazala zainteresiranost nacionalnih manjina tog područja za taj oblik suradnje. Iako se često isticalo da manjine, umjesto problema, trebaju biti način rješavanja problema i zato što su, tvrdi povjesničar dr. Ivo Banac, »manjine sve manje peta kolona, a sve više integrirajući faktor«, i ovaj je skup pokazao sve mane i slabosti koje proizlaze iz shvaćanja manjina kao problema. Naravno, tome pridonosi i to što, kako je i prije konferencije izjavio dr. Hans-Georg Fleck, »manjine zahtijevaju, a ne nude«.

Taj model zahtijevanja manjina, u Hrvatskoj uglavnom prihvaćen kao status a ne kao proces, očitovao se u istupima predstavnika nekih manjina, koji nisu ponudili odgovarajuću i većini prihvatljivu percepciju manjine, iznoseći i političke opcije. Primjerice, predstavnik Zajedničkog vijeća općina iz istočne Slavonije Miloš Vojnović elaborirao je očekivanja od novog Ustavnog zakona o manjinama. On je za srpsku nacionalnu manjinu »zahtijevao« status koji, kako su u kuloarima rekli neki manjinski predstavnici, nadilazi status što ga mogu imati nacionalne manjine. I koji nigdje u Europi ne postoji.

Vojnović je rekao da »srpska zajednica u Hrvatskoj treba imati kulturnu autonomiju, prosvjetnu autonomiju, proporcionalnu zastupljenost po vertikali na svim razinama vlasti, da država mora provoditi Erdutski sporazum na cijelom teritoriju države«, iako je taj dokument bio prijelazno rješenje dok se UNTAES-područje ne integrira u hrvatski pravni sustav. I dok je na jednoj strani Vojnović zahtijevao više autonomnih prava, s druge strane oni koji tih prava najviše koriste i imaju iskustva u regionalnom povezivanju - predstavnici talijanske manjine iz Istre - nisu ni bili na konferenciji.

Podržavajući regionalnu suradnju, većini predstavnika nacionalnih manjina smeta sadašnji način komunikacije vlast - manjina. Vlasti je posebno prigovoreno što još nije prihvaćen novi Ustavni zakon o nacionalnim manjinama. Rečeno je i da Vladin Ured za nacionalne manjine ne radi kako bi trebao i da svojim radom pridonosi etnobiznisu. Kritički su spomenute i neke nevladine ustanove koje, kao u slučaju Roma u Međimurju, neopravdano plasiraju u javnost informacije s negativnim konotacijama.

Na konferenciji se iscrpno govorilo o promicanju i poštivanju prava manjina, o Europi regija, o implementaciji prava nacionalnih i etničkih manjina, o prekograničnoj suradnji u području kulture, obrazovanja, religije i ekumenizma, o ekonomskim i infrastrukturnim aspektima prekogranične suradnje te o društvenim i političkim problemima regija. Najvažniji su zaključci oni koji se odnose na regionalizaciju i ostvarivanje prava na (manjinsku) autonomiju i o primjeni međunarodnih konvencija, Ustava, ustavnih zakona i međudržavnih sporazuma.

Kako bi se sve to što prije ostvarilo, predloženo je ukidanje ili ublažavanje viznog režima, poticanje međusveučilišne suradnje i osnivanje instituta za dijalog o identitetu i zajedništvu te poticanje ekumenizma. U vezi s gospodarstvom, predložena je suradnja između tržišta rada, energenata, komunalnih usluga i osnivanje zajedničkih mješovitih poduzeća, kao i usklađivanje lokalnih i regionalnih sustava oporezivanja. Sudionici su se složili da bi o dometima konferencije trebalo progovoriti za godinu dana.

Andrija Tunjić