Manifestacijama u zagrebačkom Maksimiru, i drugdje po Hrvatskoj, sindikati su postigli respektabilan uspjeh. Prvo, postigli su uspjeh jer su po prvi put sve četiri sindikalne središnjice zajednički odradile posao. Dosad je svaka imala svoj kazan s grahom i svoju pozornicu s govornicima. Zajedno moraju i ostati, jer samo tako mogu računati na rezultate. Drugo, odaziv na prosvjede bio je, za hrvatske prilike, masovan. Povorka od nekoliko tisuća ljudi, koja je krenula sa centralnog zagrebačkog trga, opravdala je sindikalna očekivanja. Maksimir je po brojnosti daleko nadmašio sva dosadašnja okupljanja. Treće, ako je suditi po anketama, javnost ogromnom većinom podržava i pozdravlja zahtjeve sindikata u vezi sa zaštitom prava radnika.

Politika je, na žalost, reagirala krajnje neprimjereno. Uvrijeđena odlukom sindikata da se predstavnici vlasti ove godine ne pozivaju na radnički grah, držala se uglavnom poput uvrijeđene frajle. Tako je ministar rada Vidović ustvrdio da za prosvjede nema razloga, jer promjene zakona o radu formalno još nisu predložene. Bez obzira što su i on osobno još prije nekoliko tjedana, a i pretpostavljeni mu premijer Račan nedavno, govoreći o nužnosti promjene radnog zakonodavstva, naznačili zamišljeni smjer restrikcija.

Potpredsjednik Vlade Granić odlučio se grubo demantirati nedavne sindikalne tvrdnje da je on čovjek dijaloga. Kada su mu nedavno Dražen Budiša i njegova vlastita stranka spremali šup-kartu, Granića su sindikati javno uzeli u zaštitu, navodeći njegove zasluge za razvijanje socijalnog partnerstva. Sad im je vratio, nazivajući prvosvibanjske prosvjede pravljenjem »buke« i »showa«, zbog kojih se ne treba previše brinuti. Bagatelizirao je i intelektualne mogućnosti sindikata, tvrdeći da nisu kadri »pratiti dinamiku razgovora«. Granić je ovoga puta potpuno zaslužio onaj gromoglasni zvižduk koji mu je s radničkih okupljanja upućen.

Za razliku od hrvatske Vlade, koja je povodom Praznika rada pokazala mnogo nerazumijevanja, odbojnosti i netrpeljivosti prema radničkim interesima i zahtjevima, Papa se jučer pridružio obilježavanju blagdana radništva, napominjući da »s radom čovjek, na određeni način, postaje više čovjekom«. Bitka koju su sindikati u Hrvatskoj, nevoljko i skanjujući se ali ipak otvorili, ne vodi se samo oko visine otpremnina ni oko cijene rada, nego podrazumijeva i vraćanje dostojanstva radu i radništvu. Svima koji žive od svoga rada, a u hrvatskom su društvu totalno podcijenjeni.