ZAGREB, 1. svibnja - Predsjednik slovenske vlade Janez Drnovšek nekoliko je puta ustvrdio da je parafiranjem Nacrta ugovora o granici između Slovenije i Hrvatske za Republiku Hrvatsku stvorena obveza koju ona, međutim, nije ispunila. »Sporazum je bio dogovoren i potvrđen na razini vlada, čime odbacujem interpretacije da pregovori i dalje traju dok se dvije države ne dogovore«, rekao je u vezi s tim jednom prigodom Drnovšek, naglašavajući da je »pregovarački posao završen i sada čekamo da dođe do procedure u parlamentu«. Koliko su takve interpretacije riječi i pojma »parafiranje« utemeljene u međunarodnom pravu, razgovaramo s akademikom Vladimirom Iblerom, uglednim hrvatskim stručnjakom za to područje.

- Na Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora koja je objavljena u službenim listovima i Slovenije i Hrvatske, stupila je na snagu i obvezna je za obje države. Drnovšek potpuno zanemaruje tu konvenciju, o njoj ne govori ni riječ. A posebno o dijelu dva, koji nosi naziv »Sklapanje i stupanje ugovora na snagu«. Jer, ono što tamo piše, mjerodavno je u našem slučaju.

- Ako, kao što to tvrdi Drnovšek, postoji obveza Republike Hrvatske koju ona do sada nije ispunila, a time joj on očito predbacuje nepoštivanje međunarodnog prava, tada bi bilo nužno da ta njegova tvrdnja bude utemeljena na međunarodnom pravu, posebno na upravo spomenutim odredbama Bečke konvencije (članci 11 do 15), gdje se navode načini na koji države izražavaju svoj pristanak da budu vezane ugovorom. Bilo bi logično očekivati da se tvrdnja kako je Republika Hrvatska u određenoj međunarodnopravnoj obvezi i dokaže, tj. da se to utvrdi i obrazloži pozivanjem na međunarodno pravo, dakle na određeni dio teksta Bečke konvencije. Tek tada bi se moglo provjeriti je li prigovor što ga je izrekao Drnovšek u skladu s međunarodnim pravom ili nije. To se još nije dogodilo.

- Pregovarači su na svakoj stranici ugovora stavili inicijale svojih imena i prezimena. Slovenski pregovarač je svoje inicijale stavio u desni gornji kut svake stranice i dodao sljedeće tri riječi »končno delovna uskladitev«, što znači »konačno radno usklađivanje«. Hrvatski pregovarač je svoje inicijale stavio u lijevi donji kut svake stranice.

Ovakvo tumačenje riječi i pojma »parafiranje« i »parafirati« nije u suprotnosti s riječima koje je izrekao predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić, a koje glase: »Paraf niti jednu stranu ne obvezuje ni u čemu. To je samo dokaz da su dokumenti na jednom i drugom jeziku identični i da su u potpunosti usuglašeni između pregovaračkih ekipa. Tek bi potpis predsjednika Vlade mogao stvoriti obvezu«.

- U vezi s tim konzultirali smo, među ostalim, i poznati i vrlo pouzdani Rechtswörterbuch, koji u svom 13. izdanju, München, 1996., potvrđuje spomenuto tumačenje. Dopustite mi, zbog važnosti točnog definiranja tog pojma, doslovno citirati taj ugledni pravni rječnik, najprije u hrvatskom prijevodu. »Riječ parafiranje. Ako su se u predradnjama za sklapanje međunarodno pravnog ugovora predstavnici država suglasili oko nekog privremenoga teksta ugovora, njegovu točnost potvrđuju tako da ga potpišu početnim slovima svojega imena i prezimena (paraf). Time još ne nastaju obveze za države koje vode pregovore.« (U izvorniku tekst glasi: Paraphierung. Haben sich bei Verhandlungen über den Abschluß eines völkerrechtlichen Vertrages die Staatenvertreter auf einen vorläufigen Vertragstext geeinigt, so bestätigen sie dessen Richtigkeit, indem sie ihn mit dem Anfangsbuchstaben ihres Namens (Paraphe) unterzeichnen. Eine Verpflichtung der verhandelnden Staaten wird dadurch noch nicht begründet.«)

- Jedina mogućnost da samim parafiranjem, ali ukupnog teksta a ne stranica tog teksta, država izrazi svoj pristanak da bude njime vezana predviđen je u članku 12. Bečke konvencije. U njemu, među ostalim, stoji da »parafiranje teksta vrijedi kao potpisivanje ugovora ako se ustanovi da su se države pregovarateljice tako sporazumjele«. Ako bi se to u ovom slučaju zaista moglo ustanoviti, tada se ne bi uzelo u obzir uobičajeno značenje »parafiranja« i mogla bi se primijeniti spomenuta odredba Bečke konvencije. Nije poznato da bi se Hrvatska i Slovenija sporazumjele da će parafiranjem nastati bilo kakve obveze za države pregovarateljice.

Marko Barišić