Političari - bez obzira na kalibar ili usmjerenje - ne samo da svojom moći i nametljivošću istiskuju s medijske scene estradu i glumište, već u svakom pojavljivanju pred kamerama pokušavaju (neuspješno) oponašati Sandija ili Severinu, Dolenčića ili Šečkovića. Političari, od parlamentaraca do lokalaca, počinju sve više rabiti rječnik i estradnu nonšalatnost. Kad ga je Dražen Budiša nakanio isprašiti iz Vlade, sindikalne su vođe za Gorana Granića gurnule ruke u vatru. I što su sindikalisti očekivali za uzvrat? Tek ozbiljnost i uvažavanje. Ne, jasno, Jurića i, primjerice, Kunsta, već radnika koje oni zastupaju. Pa, pobogu, bili su uvjereni da su nakon bahatih ministara iz hadezeovske vlade nabasali na nekog tko ima sluha za Tantalove muke većine hrvatskih radnika. No, Goran Granić je na pruženu ruku odgovorio pljuskom.

»Ne treba pridavati previše važnosti buci koja se stvara oko prvosvibanjskih sindikalnih prosvjeda jer je ona dio showa koji se priprema s vremena na vrijeme!«

Dakle, sve ono što se događalo u Maksimiru, za Granića - koji pak predstavlja Vladu - sve je samo show. A tko su onda, po Graniću, showmani? Jurić, Kunst, Mučnjak i Sever. Kakva pak je onda uloga radnika? Oni su tek puki statisti. Ono što su bili i za hadezeove vlasti, koja im je, prisjetio se HTV-ov Dnevnik, "98. zabranila čak i pristup na Trg bana Jelačića. Dakle, jedino se mijenjaju uloge protagonista, a statiste se hrani tek lažnim obećanjima. Dok ne progledaju. Te "98. radnicima su se pridružili tadašnji opozicijski lideri. Dio od 80 tisuća prosvjednika, kojima se ispriječilo tisuće dobro izvježbanih specijalaca, tada je vikalo: »Franjo Sadame!«, što - s obzirom tko je HTV vodio - hrvatska javnost nije, naravno, čula. A danas radnike ne čuju Račan, njegova Vlada i saborska većina, kojoj je Kunst poručio da traži novi posao.

Iako su se nekad, kada su bili u opoziciji, veselili radnicima na ulici, danas ti isti ljudi legitimne proteste ogorčenih radnika preziru te karakteriziraju showom. Estradom. Svjetinom. Jer, kako drukčije protumačiti riječi Slavka Linića koji je na proslavi Praznika rad u Rijeci ustvrdio da je Vlada nudila sindikatima razgovore u Banskim dvorima a oni su izabrali ulicu?! A ulicu su izabrali, naravno, iz obijesti. S odveć posla i prepunih tanjura negdje se trebaju istutnjiti!? Kako se ono kaže: »Daj čovjeku vlast i odmah ćeš vidjeti kakav je«.

Bahatost koju će glasači već naplatiti.