- Da, još sam zamjenik glavnog tajnika. Razriješiti me može jedino Središnji odbor. Sanader mi je pokušao zabraniti ulazak u zgradu, no meni se to zabraniti ne može. Nikome se u HDZ-u ni u Središnjici nisam zamjerio i s ponosom ističem da sam član HDZ-a od 1989.

Sanader nije utemeljitelj HDZ-a. Ni ja, koji sam se učlanio u HDZ 25. prosinca 1989., nisam utemeljitelj HDZ-a. Utemeljitelji su samo sudionici Skupštine naše stranke 17. lipnja 1989. na Jarunu. Nitko drugi. Gotovo danonoćno boravio sam u našoj baraci 1990. godine, u pripremi izbora, i premda imam izuzetno dobro pamćenje ja se Sanadera ne sjećam. Pamtim ga tek iz 1991., odnekud je isplivao, a poznavatelji prilika iz Austrije kažu da se pojavio u HDZ-u tek negdje koncem 1990., u nekakvom malom ogranku, kad je već sve bilo gotovo.

- Moj prvi ozbiljniji nesporazum sa Sanaderom zbio se pred Božić 2000. U prijateljskim sam odnosima s obitelji Blaškić i Kordić i s većinom haaških uhićenika, jer sam od 1994. do 1997. bio u BiH, u osnivanju naših diplomatskih misija. Svakodnevno sam, 10-ak dana, molio Sanadera da o najradosnijem katoličkom blagdanu primi supruge Blaškića i Kordića s njihovom djecom, kako bismo im barem djelomice iskazali brigu i skrb, sve dok jednog dana nije ljutito rekao: "Prestani me zajebavati s tim babama i s tom dječurlijom. Jebe mi se za njih i za Haag. Ja sam poslan da spasim hrvatsku državu." To me naprosto zgranulo. No, ja sam s Josom Škarom svakog Uskrsa i Božića obilazio te obitelji, a činim to i danas.

- Na sjednici Središnjeg odbora 14. ožujka istaknuto je niz prigovora oko provođenja unutarstranačkih izbora. Odlučeno je da Joso Škara i ja razmotrimo te primjedbe. Jedna, pristigla iz HDZ-a Brodsko-posavske županije, bila je vezana uz izbornu skupštinu Mladeži u Vrpolju. Kad smo dobili popis izaslanika, njihove potpise i pravila po kojoj su održali izbornu skupštinu, ispostavilo se da je sve bilo u redu. Problem je međutim bio u tome što je od sedam izaslanika samo jedan bio Šokac, a ostali su bili iz obitelji doseljenika iz BiH. Skupština je međutim bila legalna i ja sam napisao takvo mišljenje. Čim je mišljenje poslano, Sanader me nazvao i ultimativno tražio da odmah dođem u stranku i izvolim promijeniti stav. Rekao sam mu da se mišljenje kod mene ne može naručiti, da ja nisam Neven Jurica. Toga istog dana pozvana je tajnica Zrinka Repec, pa je u Vrpolje poslano mišljenje s potpisom H. Hitreca, kojim se tim osobama oduzima svojstvo izaslanika. Uputio sam Sanaderu pismo i upozorio ga da je na nestatutaran način nasrnuo na moju stručnu i stranačku osobnost, rekavši mu da provodi prljavu kampanju i inženjering za lažiranje izbora. Od tada, više me nije pozivao na sjednice Predsjedništva.

- lmao sam kompletno izlistanje dugova i oni iznose oko 14,5 milijuna kuna. Plaće u HDZ-u zbog toga nisu isplaćene već tri mjeseca. Isključuju se telefoni i mobiteli zbog neplaćenih računa... Dugovi su najvećim dijelom nastali dok je glavni tajnik bio Drago Krpina. Primjerice, naručio je vrlo luksuznu publikaciju "10 godina HDZ-a", koja je stajala oko dva milijuna kuna. Račun još nije plaćen. Nismo otplatili ni zgradu Središnjice, zbog čega Gradu Zagrebu, zajedno s kamatama i neplaćenim porezom na promet, dugujemo oko šest milijuna kuna. U pripremama za prošle parlamentarne izbore, a na osnovi Krpinina genijalnog umoslovlja, svi birači dobili su pismo HDZ-ovih kandidata, nositelja liste, s pozivom da glasaju za HDZ. Ta glupost stajala nas je oko 1,5 milijuna kuna. Platili smo oko 200.000 kuna, ali ostalo nismo, pa postoji ovršni nalog Općinskog suda u Zagrebu. Nisu plaćeni računi hotelima Intercontinental, Sheraton, te Hrvatskoj tiskari za tiskanje Glasnika, koji, usput, nije izašao od kolovoza prošle godine, jer nema novca. No, novca je bilo za BMW jer se Sanader poželio voziti u novom automobilu, iako je danonoćno imao audi 6, star tri godine, u izuzetno dobrom stanju. Taj automobil on je koristio za stranačke aktivnosti, ali koristila ga je i njegova supruga, odnosno članovi šire obitelji, za brojna putovanja u Beč i gdje već požele.

- U pripremi 6. općeg sabora sve jedinice koje šalju izaslanike morale su dostaviti popis izaslanika s imenom, prezimenom, adresom i JMBG-om. Bilo je 1799 izaslanika, a iz Središnjiceje na temelju centralnog popisa - svima poslan poziv na njihove adrese. To je jedini pravi obrazac kako se Sabor organizira.

S obzirom da smo za 7. opći sabor donijeli propisnik o održavanju izbora i utvrdili kriterije tko su izaslanici, sve organizacijske cjeline trebale su dostaviti u Glavno tajništvo popis izaslanika. Na temelju toga trebalo je sačiniti jedinstveni popis izaslanika i iz tajništva te osobe pozvati poimence, na kućne adrese. Primjerice, Zajednica žena Katarina Zrinski morala je održati 21 izbornu skupštinu - ali nije ih održala toliko - nego samo 10, pa otvoreno pitam na koji način su određene izaslanice iz 11 županijskih organizacija, a svaka ih je dala po pet.

- Iseljeništvo je, po ključu utvrđenom za 5. opći sabor, davalo 250 izaslanika. Međutim, Austrija, gdje je Sanaderov brat koordinator HDZ-a, ove je godine poslala 15 izaslanika, a uvijek ih je davala sedam. Iz Švicarske je do sada dolazilo 20 izaslanika, ovaj put 25, jer je ondje koordinator HDZ-a drugi Sanaderov brat. Njemačka pokrajina Baden Wurttemberg je u vrijeme dok smo imali 33 ogranka davala 30 izaslanika. Sada je aktivno oko 15 ogranaka, ali stiglo ih je 40. Iz Norveške su došla dva pisma. U prvome, naslovljenome na Vinka Sablju, međunarodnog tajnika HDZ-a, bila su imena trojice izaslanika. No, došlo je i drugo pismo, s imenima pet drugih izaslanika, koje je naručio Neven Jurica, svojedobno veleposlanik u Norveškoj. Naravno, iz Norveške je stiglo pet Juričinih izaslanika, premda ondje imamo tek desetak članova stranke. San Marino poslao je tri izaslanika, iako ondje nema organizacije HDZ-a! Peru Križanca, utemeljitelja HDZ-a iz Austrije, batinaši predvođeni Glavašem nisu pustili u dvoranu. Nisu pustili ni Juru Zovka, bivšeg pomoćnika u Ministarstvu znanosti, člana Predsjedništva Akademske zajednice HDZ-a, koji kao punopravni izaslanik nije bio stavljen na listu. Ali zato su stanovita gospoda iz Osijeka, Adam Meštrović i Andrija Getoš, bili izaslanici Sabora, a da nisu prošli unutarstranačke izbore...

- Nekoliko dana pred Sabor - ja sam nažalost završio u bolnici nakon sjednice Središnjeg odbora - u Tajništvu su osvanuli Zvonimir Puljić i Živko Nenadić iz Splita, te Ivan Drmić i Branimir Glavaš iz Osijeka. Oni su, na osnovi Sanaderova naloga, praktično preuzeli organizaciju 7. općeg sabora i tako izvršili puč u HDZ-u. Jedinio je Joso Škara, sukladno praksi i pravilima Središnjeg odbora, bio ovlašten sačiniti popis izaslanika 7. općeg sabora, na temelju pismena koja su mu trebale dostaviti organizacijske jedinice s terena. To Škari nije omogućeno.

- Prijetili su mu likvidacijom djece. Bilo je to vrlo mučno. Nisu mu dopustili izaći iz ureda na drugom katu, čak ni na WC. Kažu upućeni da je sve to trajalo više od dva sata.

- Sanader, na Glavašev prijedlog. Borbaš Security tvrtka je koja ima šest stalno zaposlenih. Cijela ta svita obučena u crno nisu bili zaštitari - to su bili batinaši. Zakon o zaštiti imovine i osoba točno određuje što je zaštitarska djelatnost i tko se njome smije baviti. Oni moraju redovito prolaziti psihofizičke preglede i kod obavljanja dužnosti na vidnom mjestu imati istaknutu iskaznicu koju izdaje MUP sa slikom, kodom, imenom, prezimenom i brojem. Ako ste pogledali slike iz Lisinskog, bile su to osobe iz podzemnog miljea, koje Osijek pamti i prepoznaje iz nekih drugih aktivnosti.

- Pašalić je moj prijatelj i ja ga poznajem kao izuzetno čestitog čovjeka. Razumjet ćete da o Glavašu ništa ne želim iznositi. Mi smo u bliskim rodbinskim odnosima i, kao prava rodbina, sve svoje eventualne nesporazume rješavamo za obiteljskim stolom.

- Vjerujem da će do toga doći. Sanader i njegova klika zainteresirani su samo za materijalne probitke i svekolike užitke u određenim intimnim krugovima. Jedan od najvećih gubitnika 7. općeg sabora je Šeks, posljednja institucija izvornoga HDZ-a. Jako mi je žao što se borio tek za treće mjesto potpredsjednika stranke i izgubio. Osobno, volio bih ga vidjeti barem na prvom potpredsjedničkom mjestu. Drugi stvarni gubitnik je Sanader, koji je prljavim inženjeringom u režiji Branimira Glavaša i osječkih batinaša, te onih 200 do 300 dovedenih nepostojećih izaslanika, odnio Pirovu pobjedu. Pobjeda je Pirova jer on, koji je navodno pobijedio na izborima, nema većinu u Predsjedništvu i ima debelu manjinu u Središnjem odboru, gdje je odnos snaga 56:48. Kako će Sanader donositi odluke i voditi stranku? On to ni do sada nije činio, HDZ su vodili neki drugi interesi, neki drugi ljudi, a Sanader je samo figurirao i morao je, zbog određenih osobnih svojstava i hendikepa, postupati kako mu je nalagano.

- Zgražam se nad izjavom Sanadera o izbornom materijalu kao bezvrijednoj hrpi papira, koja je završila u spremniku za otpad kod dvorane Lisinski. I osoba koja ima daleko manje škole od Sanadera, a on je navodni doktor znanosti - podvlačim: navodni - zna da se dokumentacija o izborima mora čuvati, ako ni zbog čega drugog, ono radi povijesne istine, barem do sljedećeg sabora. Javnosti je poznato da su noću u agenciju gdje su tiskane akreditacije uletjeli Glavaš, Puljić i, čini mi se, Bert Parać. No, nepoznato je da je tome prethodio Sanaderov poziv zapovjedniku policijske postaje u Trnju. Zatražio je asistenciju policije i zaprijetio mu Lučinom. Policija je doista pružila asistenciju, pa se pitam otkad su to Sanader i ministar Lučin pripadnici istog svjetonazora, pa Sanader može davati takve naloge zapovjedniku policijske postaje?

- Dva dana nakon što je u. Slobodnoj Dalmaciji objavljeno pismo Ante Zoričića, predsjednika Mladeži HDZ-a, županijskim organizacijama, u kojemu se traži da podrže zagrebački prosvjed Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, održana je 10. ili 11. listopada mučna sjednica Predsjedništva. Zoričić je doista napisao to pismo, a odnio ga u Sanaderov kabinet. Kad je pismo objavljeno u Slobodnoj, Sanader je hitno sazvao sjednicu Predsjedništva i optužio Zoričića da je nanio golemu štetu ugledu stranke, zamjerivši mu naročito što je to pismo objavljeno. Zoričić je tada rekao: "Predsjedniče, tri mjeseca pokušavam doći do vas. Sastali smo se samo jednom i vi ste mi rekli da me ne priznajete jer ja nisam vaš izbor, šikanirate me, a vi znadete da su naši odnosi opterećeni jednim intimnim događanjem od prije dvije godine." To je izazvalo konsternaciju. Zoričić je nastavio: "To pismo nisam dostavio u Slobodnu, ono je bilo upućeno samo vama, a vi i vaša tajnica morate se dogovoriti tko ga je dostavio Slobodnoj.” Zoričić je pozvao Sanadera da na dvije minute prekine sjednicu i da njih dvojica, u četiri oka, razjasne neke okolnosti. Sanader na to nije pristao, a Zoričić je demonstrativno ustao i zaprijetio Sanaderu da će novinarima ispričati neke ružne intimne detalje, rekavši: "Predsjedniče, to će biti moj, ali i vaš kraj, a moguće i kraj HDZ-a." Napustio je dvoranu, a Sanader se vrlo nervozno šetao, govoreći kako su mu upućene prijetnje o iznošenju u javnost priča o nekakvim ponudama za homoseksualne odnose. To je izazvalo prilično gadljiv dojam.

Nakon toga protiv Zoričića pokrenut je stegovni postupak, u cijelosti iskonstruiran. Sanader je na koncu morao pristati da se stegovni postupak prekine. Na toj vrlo znakovitoj sjednici Središnjeg odbora, koja je trajala od tri popodne do pola dva iza ponoći, Krpina je postavio ono pitanje vodi li Sanader HDZ kao ucijenjena osoba. Nakon te sjednice, na kojoj su izašli detalji iz Sanaderova osobnog života, on je uzeo sve kasete sa snimkama sjednice, a zapisnik nikada nije sačinjen. Kasete su misteriozno nestale.

- Nisam mogao vjerovati da jednoj Đurdi Šušak nema mjesta u savjetodavnom vijeću. No zato je akademik Pavletić, koji je odbio ući u povjerenstvo za očuvanje osobe, lika i djela pokojnog predsjednika Tuđmana, posebno cijenjen od strane doktora Sanadera. Dok je bio predsjednik Hrvatskog sabora, Pavletić je bio moj šef i mogu reći da s tako opskurnom osobom nikada nisam radio, a imam 30 godina radnog staža.

Kao tajnik Sabora bio sam potpisnik svih računa, naredbodavac za isplatu. Zamjerao sam Pavletiću što mu se plaćao privatni telefonski račun iz proračunskih sredstava iako je u kući imao instaliranu specijalnu liniju i specijalni uređdaj. Koristio se kreditnom saborskom karticom za nabavu potrepština u svom kućanstvu. Jednom prilikom došao mi je šef Pavletićeva kabineta i donio na paraf račun za pastu za zube i četkicu. Ostao sam zgranut. Bilo je sumnjivih računa oko montiranja karniša i zavjesa u njegovu kabinetu, a upućeni kažu da je račun bio izuzetno velik, jer su istodobno i kod njega u stanu mijenjane karniše.

Kad je predsjednik Ustavnog suda došao u Sabor da Pavletiću uruči odluku o privremenom obnašanju funkcije šefa države, zahtijevao je od mene da se naruči i posluži pjenušac. To sam s gnušanjem odbio; ta prigoda nije dopuštala slavlje. Bila je to prigoda tuge, u kojoj je trebalo premostiti jednu izvanrednu situaciju, koju čak ni Ustav nije bio definirao. Da se ne govori o tome kako je isti dan kad je primio odluku da mijenja Tuđmana, naručio blindirani automobil, spremio svoje stvari i premda je Tuđman još bio živ, želio se taj dan preseliti na Pantovčak, u njegov ured. Istoga dana njegova je supruga dala intervju za Gloriju, kao prva dama.

Na 5. saboru HDZ-a Pavletić je tražio da bude počasno smješten, kao bivši šef države. Kad to nije učinjeno, demonstrativno je otišao u 30. red Lisinskog. Tražio je specijalnu ispriku, te da gđa Valerija, koja je određivala raspored sjedenja, dobije otkaz. Sanader mu je uputio pisanu ispriku, a sada ga kani postaviti na čelo odbora za obilježavanje 80. godina rođenja Franje Tuđmana.