Radnički prosvjedi »posljednje opomene« svakako nisu ni najmasovniji, ni najbučniji, možda ni najdramatičniji skupovi koji su kontra sadašnje vlasti organizirani. Neke od svojedobnih desničarskih masovki daleko su ih nadmašile. Nekoliko tisuća ljudi u povorci, koja se kontra Vladine politike prema radu na Praznik rada u Zagrebu postrojila, nije doseglo sindikalna očekivanja. Od onih stotinjak tisuća, koji su se našli u Maksimiru, najveći se dio na prvosvibanjskoj veselici okuplja već tradicionalno, svake godine. Dođu zbog graha ili na izlet, ne zbog politike.

Ni potencijalima sindikata ne treba se previše zanositi. Nisu se sindikalni čelnici dosad mnogo razlikovali od onih kojima danas adresiraju žute kartone. Slična im je smušenost, neodlučnost, karijerizam, objektivno male mogućnosti. Ni jedan od njih nema kvalitete lidera, nisu frontmani, izbjegavaju klinč i barikade. Jedni su previše fini, drugi previše sivi, treći previše šminkeri. Ali Hrvatska drugih nema. Usto, prvi put su nadvladali svoje podijeljenosti. Dosad razdrobljena i posvađana sindikalna scena sada nastupa zajednički, što je znak uozbiljenja. Njeno angažiranje u obrani radničkih prava javnost prati s velikim odobravanjem. Možda će ih javna podrška dodatno kapacitirati, možda sindikalci shvate da ih ona obavezuje.

Unatoč svim tim ograničenjima i rezervama, gariful-prosvjedi ipak su vrlo ozbiljna i indikativna poruka aktualnoj vlasti. Oni su zapravo znak da njeno vrijeme ističe. Činjenica da i sindikati, takvi kakvi jesu, sada otvoreno idu kontra Vladine politike – mnogo govori. Vladajuća koalicija rapidno gubi saveznike, sve je osamljenija, posebno će sam na koncu ostati Račanov SDP. U javnosti uglavnom vlada uvjerenje da sadašnja vlast ništa od obećanog nije napravila, da se u nečinjenju potrošila i da od nje više ništa i ne treba očekivati.

Unatoč strahovima, Vladu nije mogla srušiti svojedobna desničarska halabuka. Jer, ona je mobilizirala samo njene apriorne protivnike, one koji od Račanove ekipe nikada ništa dobro nisu ni očekivali i nikad joj ništa ne bi ni priznali. Dapače, to je obnevidjelo desnilo zbijalo redove oko vladajućih. Sada protiv aktualne vlasti demonstriraju njeni saveznici i birači. Oni koji su je ustoličili. Sindikati koji su prije izbora pozivali da se glasa za »politiku novog smjera«, radnici koji su je izabrali.

O potrošenosti vlasti, koja je iznevjerila očekivanja i obećanja, danas govore kolone odlučno postrojene pod sindikalnim zastavama, ali još više oni repovi u kojima se i ove godine satima čekalo na porciju prazna graha, a kad je i toga nestalo, dramatično se otimalo oko suha kruha. »Dobar je grah, za razliku od vlasti«, rekao je novinarima jedan od sretnika koji je uspio dograbiti svoju porciju.