Iako smo već navikli da potpredsjednik Vlade Slavko Linić na krilima emocija i svog žestokog temperamenta štošta bubne i ostane živ, čovjeku uvijek nanovo ostanu usta otvorena nad njegovom domišljatošću. Najnoviji biser je Linićeva izjava na riječkoj proslavi Prvoga svibnja kako je Riječka banka spašena zaslugom SDP-a. "Što bi bilo s Riječkom bankom da nije bilo SDP-a? Svi su je napustili i digli ruke od nje, a nama koji smo je spašavali htjeli su odrezati glave. No, vi ste vjerovali u nas i pomogli ste nam zaustaviti njezin pad, jer ste prestali dizati štednju", slagao je riječi stranačkim žarom poneseni Linić, očito neshvaćajući da slaže tešku pljusku za pljuskom - sebi, SDP-u, premijeru Račanu, koalicijskim partnerima, Vladi...

Stoga pođimo redom, odnosno prema jačini odjeka pojedinih pljuski. Prva je odvaljena Vladi. Jer, zaboga, gospodine potpredsjedniče, valjda je Vlada, a ne SDP donosila te dobre i promptne odluke koje su zaustavile slom Riječke banke. Čak i ako su ih jedino SDP-ovci predlagali, što je malo vjerojatno, odluke je donijela Vlada kao cjelina i one su njezine. Da i ne spominjemo realizaciju u kojoj su sudjelovali i drugi nadležni državni organi, poput HNB-a i Državne agencije za sanaciju banaka. Bez tog Vladina amena, koji je bio produkt koalicijske suglasnosti vladajućih stranaka, efikasnih mjera ne bi bilo svoj SDP-ovoj mudrosti usprkos.

Drugu pljusku, ništa manje zvučnu, Linić je odvalio koalicijskim partnerima u Vladi. Ona će, po svoj prilici, imati i duži odjek, jednostavno zato što ju je, politički gledano, nemoguće otrpjeti. Riječ je, naime, u najmanju ruku o teškoj političkoj nepristojnosti (politička nepismenost, kao blaža varijanta, ovdje se ne može uzeti za izgovor!) Jer ako nakon svih dugih i mučnih kriza Vlade i vladajuće koalicije, koje su na jedvite jade okončane kakvim takvim jedinstvom oko programa političkih i gospodarskih reformi, potpredsjednik Vlade i član jedne stranke Vladu tako žestoko javno šutne (čitaj koalicijske partnere), tada je naivno očekivati bilo što drugo osim novog kruga političkog rata. Ruku na srce, s punim opravdanjem za ispljuskane ako ga povedu.

Takva situacija zadnja je stvar koja trenutačno treba premijeru Račanu, pa je zapravo Linić najveću pljusku, onu "bratsku", udario svom stranačkom kolegi i političkom mentoru. Jer otvarati Račanu front prema političkim partnerima u situaciji kada jedva izdržava pritisak na sindikalnoj bojišnici, i to upravo zahvaljujući koalicijskoj slozi oko nužnosti reformi, doista je turbo medvjeđa usluga. Ako je i od Linića, previše je!

No, tako stvari stoje samo ako čovjek trezveno, principijelno i logično gleda na stvari. A budući da logika i principijelnost odavno ne stanuju na ovim prostorima kada je o politici riječ, tek valja vidjeti hoće li Linićev istup Račan doživjeti kao tešku političku pljusku koju valja sankcionirati savjetom "daj ostavku!", dakle kao premijer koalicijske Vlade, ili tek kao nesretni autogol zabijen u dobroj stranačkoj namjeri, dakle kao predsjednik SDP-a. Kako bilo, rezultat ćemo znati vrlo skoro.