Glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte svojim simboličnim dolaskom u Zagreb i istočnu Hrvatsku, kako je službeno kazano, kani pokazati kako je došla skupiti i dokaze o zločinima počinjenima ne samo u Vukovaru nego i na širem području hrvatskog Podunavlja, koje je bilo okupirano do 15. siječnja 1998. godine. Možda u odabranom datumu njezina dolaska i nema veće simbolike, ali kako se u svezi s Haagom ne događa ništa slučajno, treba se podsjetiti da je upravo 7. svibnja 1996. godine počelo prvo suđenje u Haagu.

Ovih dana jedan od zapovjednika obrane Vukovara Branko Borković - Mladi Jastreb i povjerenik Vlade za Vukovar 1991. Marin Vidić - Bili smatraju da se traženjem izručenja i suđenjem tzv. vukovarskoj trojki Radiću, Šljivančaninu i Mrkšiću (Dokmanoviću) zapravo prikrivaju ostali zločini i da je zapravo riječ o "kompromisnom minimumu". Istovremeno tvrde da Hrvatska zapravo nikada nije provela pravu istragu o onome što se se zbivalo u vrijeme i poslije okupacije Vukovara, te tvrde da s njima dvojicom nitko od službenih predstavnika hrvatskih vlasti nikada nije razgovarao o tim zbivanjima. Drugi su skloniji tvrdnji da tužiteljica ili već ima potrebnu dokumentaciju ili će svojevrsne anekse ponijeti sa sobom u Haag bez velike pompe.

Nema razloga ne vjerovati tada dvojici među najodgovornijima ljudima, no ipak zaboravlja se činjenica da su već nekoliko godina na ovome području vrlo tiho, oprezno i bez ikakve medijske pompe, gotovo kao i da ne postoje, stalno prisutni haaški istražitelji ili terenski pomoćnici.

U svezi s ovim dolaskom Carle del Ponte javno su izražena očekivanja da vjerojatno ovaj put ne nosi nove optužnice, ali glede očekivanja zanimljiv je još jedan podatak. Dolazak glavne tužiteljice Međunarodnog kaznenog suda 15. siječnja 2001., na Dan priznanja samostalne Republike Hrvatske, također je najavljivan kao simboličan, međutim ostvario se tek djelomično. Tužiteljica je tada je u Zagrebu izjavila da će Međunarodni sud za ratne zločine (ICTY) djelovati prema načelima suda u Nürnbergu. To znači kako se neće baviti konkretnim zločinima nego suđenjem ideji, a u Nürnbergu se sudilo fašizmu - da se takvo zlo ne bi ponovilo te da se da poruka kako će tako proći svi oni koji se usude učiniti nešto slično. A zlo se ponavljalo i ponavlja se na svim stranama svijeta bez obzira na Nürnberg i Haag.

Kakvu će konkretnu poruku hrvatskom državnom vrhu donijeti tužiteljica u, opet, simboličnom posjetu teško je predvidjeti, no prilikom ovog posjeta zanimljiv je još jedan podatak koji, zasjenjen ovim velikim događajem, prolazi gotovo nezapaženo. S glavnom tužiteljicom, potvrđuju iz Haaga, ovaj put ne dolazi njezin zamjenik Graham Blewitt, a tužiteljica je navodno konačno udovoljila zahtjevima hrvatske Vlade da se dotičnog gospodina makne sa svih slučajeva glede rata u Hrvatskoj. Prije će biti da je u igri nešto posve drugo i pritisak mnogo jačih aduta jer samo prije nepune dvije godine za hrvatsku Vladu haaški Sud bio je samo "tehničko pitanje" i svi oni koji su se usudili nešto javno primijetiti glede biografija haaških djelitelja pravde bili su prozivani i etiketirani kao najžešći destruktori suradnje Hrvatske s haaškim sudom.

Kako bi se lakše razumio razvoj situacije i događaja koji prate rad ovoga suda, treba se podsjetiti da je Carla del Ponte nakon preuzimanja dužnosti smijenila sve istražitelje i tužitelje osim svoga zamjenika G. Blewitta, ali treba reći i tko je spomenuti gospodin koji se na svojoj funkciji nalazi od veljače 1994. godine. Malo tko se sjeća jedne nevjerojatne rečenice koju je 1992. godine izgovorio taj Australac, a ona glasi: "Priče o srpskom genocidu samo su nastavak prljave nacističke propagande koju Hrvati vode još od Drugog svjetskog rata."

Svojevremeno G. Blewitt bio je na čelu National Crime Authority (NCA), institucije koja je bila svojevrsni australski FBI. Iako je rad te organizacije još uvijek obavijen velom tajne, zna se da je trebala istražiti kriju li se gdje po Australiji zločinci iz II. svjetskog rata. Australska vlada NCA je ukinula 1993. godine nakon mnogobrojnih oslobađajućih presuda za osobe koje su Blewitt i suradnici sumnjičili kao ratne zločince. Osoba s najdužim stažem u Međunarodnom sudu zajedno sa svojim agentima prikupljala je informacije i o Hrvatima u Australiji i po tadašnjim jugoslavenskim klubovima, a kakav je bio njihov stav prema tim vašarskim informacijama najbolje govori njegova već spomenuta izjava, a koliku su težinu imale potvrđivale su oslobađajuće presude. Većina međunarodne javnosti bila je sablaznuta kako je osoba takve biografije mogla biti imenovana na to mjesto i pitala se kako se od njega može očekivati nepristranost glede istraživanja zločina u Hrvatskoj i na Kosovu. Međutim, bolji poznavatelji nisu se čudili jer su znali da je upravo Blewitt bio glavni adut tadašnjeg glavnog tajnika UN-a Boutros-Boutrosa Ghalija, čovjeka koji je svim silama nastojao da mirovna misija u Hrvatskoj ne uspije i da se dugoročno zacementiraju srpska osvajanja u Hrvatskoj. Kada su Blewittova biografija i izjave dospjele i do američkog tiska koji se potrudio napraviti od svega prvorazrednu sprdnju, glavna tužiteljica morala je ustuknuti i Blewitta skinuti sa "slučaja Hrvatska".

Vrlo je značajno i to da je boravak Carle del Ponte u Hrvatskoj prilika da se javnosti pojasni nekoliko detalja u vezi s prošlomjesečnim razgovorom koji je vodila s potpredsjednikom Vlade Goranom Granićem. On je poslije toga, ukratko, prenio poruku kako postoji mogućnost preinake i skraćenja optužnice protiv generala Ante Gotovine ako se on dobrovoljno preda haaškom Sudu?!? Pod pretpostavkom da Granić nije nešto pogrešno shvatio, jednostavno je zaključiti o čemu se radi. Prije svega, dobrovoljna predaja nije novi dokaz koji pobija neke navode, a onda sve to govori u prilog tvrdnji da nije riječ o utemeljenosti optužnice. Jer ako se može mijenjati prema političkim prilikama, onda to nema veze s pravom. To bi otprilike izgledalo kao da ubojica četvero ljudi, preda li se dobrovoljno, bude optužen samo za dvoje?!?

U svakom slučaju, glavna tužiteljica haaškog suda Carla del Ponte ne dolazi u Hrvatsku bez razloga i bez jasnih naputaka koje će prenijeti premijeru Račanu i predsjedniku Mesiću. Sigurno je jedno - lov će se ponovo otvoriti, samo je pitanje na koga i na kojoj zapovjednoj razini s obzirom na to da je Gotovina nedostupan, jer Srbija je izručila jake igrače, a upravo sa Srbijom ovih dana se žestoko poduprta sa Zapada odvijala živa diplomatska aktivnosti u kojoj su najavljeni i neki posve čudni potezi koji bi dugoročno mogli izazvati nove probleme u Hrvatskoj i nemoguće je da o njima odluči samo ministar vanjskih poslova.