I po tome kako se Hebrang opet popeo na vlast u stanci vidi se da je HDZ čudna stanka. Nigdje ga nije bilo, a do nogu je potukao Šeksa, od kojeg skoro da nije bilo marljivijeg člana u protekle dvije godine

Politički analitičari ovih su se dana našli pred nemogućim zadatkom: kako objasniti činjenicu da HDZ-u, unatoč međusobnim obračunima i javnim ocrnjivanjima čelnika te stranke, raste rejting. Ta je stranka, naime, po posljednjim istraživanjima objavljenim u novinama po prvi put od trećesiječanjskog poraza po popularnosti pretekla vladajući SDP.

No, Sanader sigurno nije pokrenuo čistku protiv Pašalića i njegovih kadrova jer je mislio da će tako povećati popularnost HDZ-u. Koliko je god bio pomirljiv na samom saboru stranke, Sanader je okrenuo ploču kada je shvatio da mu je sada zadnja prilika da se pripremi za budućnost i zauvijek eliminira najljućeg protivnika. Jer ako to ne učini sada, jasno mu je da će kasnije biti sve teže. Vjerojatno je da HDZ ni nakon sljedećih parlamentarnih izbora neće preuzeti vlast, a Sanaderu bi još jedan mandat u opoziciji bilo puno lakše preživjeti bez Pašalića, budući da je teško vjerovati da će se u toj stranci pojaviti netko treći.

Skupština Zajednice žena HDZ-a na kojoj je izabrana nova predsjednica kako bi pobjednička struja dobila prevagu u predsjedništvu stranke vjerojatno je najčudnija skupština neke organizacije ikad održana. Bez dnevnog reda, bez određivanja kvoruma, bez glasačkih kutija, bez protukandidata, bez mogućnosti tajnog glasanja... HDZ nikad nije bio stranka koja se dičila unutarstranačkom demokracijom, niti je demokratska procedura bila na vrhu njegovih prioriteta, ali takve stvari ni prije nisu radili tako otvoreno.

Koliko god posljednji događaji učvršćuju Sanadera i izbacuju Pašalića iz igre, oni će imati još jednu posljedicu na koju Sanader možda ne računa. Pašalić, koliko god sada bio ranjiv kao stranački gubitnik, na dulji bi rok iz svega mogao izvući i neku korist. Kao nikad prije, Sanader ga pretvara u čovjeka od krvi i mesa, koji će za svoje sljedbenike unutar stranke, kojih će ubuduće sigurno biti manje nego prije, ostati neka vrst žrtve, čak mučenika. Iako, naravno, to ničim nije zaslužio, niti je Sanaderu tako nešto uopće na pameti. Sličnu je pogrešku poslije izbora napravila i sadašnja vlast kada je pokrenula hajku na Pašalića, koja je započela i završila u novinama, bez pravih dokaza, pa je ovaj iz svega izašao jači nego prije. Opet nezasluženo, naravno.

No, bez obzira tko nestao, a tko ostao, i po koju cijenu, ugled HDZ-a raste! I bez bilo kakvog kritičnijeg, a kamoli pravosudnog, sagledavanja učinaka njegove vladavine. Štoviše, ako je suditi po nenadanom usponu Andrije Hebranga, baš naprotiv. Jer on je pravi majstor u ponovnom ispisivanju prošlosti, vlastite i nacionalne, po mjerilu i za potrebe sadašnjosti. I po tome kako se opet popeo na vlast u stranci, vidi se da je HDZ čudna, gotovo apsurdna stranka. Bez obzira što ga nigdje nije bilo četiri godine, osim ako se ne računa aktivnost u HDZ-u konkurentskoj organizaciji, HIP-u, do nogu je potukao Vladimira Šeksa, od kojeg skoro da nije bilo marljivijeg u zadnje dvije godine, barem kada je stranka u pitanju.

Iako je i sam Sanader u jednom trenutku počeo upozoravati da će svađe štetiti stranci, čini se da HDZ-u ništa ozbiljno ne može naškoditi. Kao da ovdje, koliko god to bilo čudno, vole one koji se ponekad služe nasiljem, koji ne mare za demokraciju, one koji se znaju i potući. To drugim riječima znači da su hadezeovci toliko vezani za svoju stranku i toliko joj vjeruju, ma što se dogodilo. Što za one ostale nije nimalo ohrabrujuće.