Vjesnik: 06. 05. 2002.
HDZ-ov salto mortale
BRUNO LOPANDIĆ
Ante Jelavić više nije predsjednik HDZ-a BiH. Nakon dramatične sjednice Predsjedništva u Mostaru, HDZ se odlučio na pragmatičan potez; odreći se čelništva, što ga je iz političkog života dekretom uklonio visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, kako bi stranka mogla izaći na jesenske izbore.
Takva odluka, dakle, lišena je bilo kakve sentimentalnosti. Treba preživjeti jer - ako bi HDZ bojkotirao izbore - postoji realna opasnost da stranka nestane iz političkog života BiH, zaključeno je u Mostaru. Ante Jelavić i njegovi suradnici uklonjeni su bez puno suza da bi stranka preživjela. No, bit će puno zanimljivije promatrati kako će se ponašati
ubuduće, i to iz nekoliko važnih razloga.Prvo, listopadski izbori u BiH po prvi će put vrijediti četiri godine, što za sve političare u susjednoj zemlji predstavlja veliku odgovornost prema građanima. Drugo, ta je stranka dosad vukla vrlo loše poteze u vezi sa zaštitom Hrvata u BiH. Nakon obećanja da će se pripojiti Hrvatskoj, trebalo im je objasniti da se to ipak neće dogoditi. Nakon toga se prvobitna ideja pripojenja - dizajnirana u Zagrebu i Beogradu - trebala zamijeniti nečim drugim, pa je izmišljena -
samouprava.Punih 12 godina HDZ BiH uporno je svima ukazivao da ga Bosna i Hercegovina kao država uopće ne zanima. S takvom politikom Hrvate su stavljali u položaj izopćenika, bez mogućnosti da se izbore za ravnopravan položaj koji im je zajamčen Ustavom. Rezultat takve politike je taj da je danas Hrvate vrlo teško postaviti na političke dužnosti u Republici Srpskoj jer ih tamo jednostavno - nema. Dok su ostale stranke svoje narode nagovarale na povratak, HDZ je Hrvate iz Posavine nagovarao na suprotno i
iselio ih u istočnu Hercegovinu.Treće, pokazalo se da se HDZ BiH nalazi u istom procesu tranzicije kao i njegov »veliki brat« u Hrvatskoj - procesu što je barem malo pokrenuo staromodnu, populističku politiku, koja je ekstremni nacionalizam vješto koristila kod preplašenoga hrvatskog naroda. Nažalost, u oba slučaja početak stranačkih tranzicija nisu pokrenuli sami - u Hrvatskoj ih je na to natjerao gubitak izbora, a u BiH dekreti visokog predstavnika. Na kraju mostarskog sastanka govorilo se jedino o spaš
avanju stranke, no nitko se nije sjetio spomenuti Hrvate u BiH. Oni upravo sad trebaju političke predstavnike koji će se brinuti o njihovoj ravnopravnosti, umjesto da im pričaju bajke o nekakvim samoupravama. Borbu za ravnopravnost Hrvata, trebali bi to napokon shvatiti, morat će voditi isključivo u Sarajevu.