SARAJEVO – Nema značajnijeg svjetskog terorista koji u ovom trenutku ne posjeduje bosanskohercegovačku putovnicu. Iako je teško u to vjerovati, novi dokazi upućuju kako je režim Alije Izetbegovića objeručke izlazio ususret teroristima koji su povezani čak i sa samim Bin Ladenom. Teroristi su putovnice u ratnim godinama dobivali preko MUP-a pod bošnjačkom kontrolom, a taj je posao odrađivao Irfan Ljevaković, jedan od čelnika AID-a, muslimanske obavještajne službe. Irfan Ljevaković je zajedno s Enverom Mujezinovićem i Bakirom Alispahićem – a svi su vodili obavještajnu službu AID – nedavno uhićen zbog terorizma i špijunaže za Iran.

Više nema nikakvih dvojbi da su putovnice na svjetskoj listi najtraženijim teroristima izdavane po nalogu Alije Izetbegovića, te uz znanje ključnih osoba u MUP-u. Ti su dokumenti izdavani na lažna imena pretežno arapskim državljanima, među kojima su neki kasnije počinili niz terorističkih aktivnosti u BiH, ali i po cijelom svijetu. Jedan od njih je i vođa terorističkog odreda arapskih državljana i bivši afganistanski borac Ebu Ma'ali, za kojeg se pretpostavlja da se već dulje vrijeme nalazi u neposrednoj blizini Osame bin Ladena.

Trojica bivših šefova AID-a mogla bi biti osuđena na visoke kazne zatvora, no važnije od toga jest da se skupljenim dokazima sve više steže obruč oko bivšeg predsjednika predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Tako se može očekivati da će se kroz suđenje čelnicima AID-a uspjeti dokazati kako je bošnjački državni vrh direktno importirao teroriste koji su zauzvrat, dijelom pod plaštom ideoloških razloga, a ustvari za ostvarenje određenih, globalnih, političkih interesa, obavljali najprljavije poslove: likvidacije civila, podmetanje bombi...

Trojica optuženih šefova AID-a tijekom '96. godine planirala su po nalogu samog državnog vrha ubojstva dvadesetak viđenijih bosanskohercegovačkih intelektualaca, uglavnom disidenata koji su se javno distancirali od Izetbegovićeve pogubne politike koja je bila pogodno tlo za razne terorističke skupine. Tako su trebali biti likvidirani akademik Muhamed Filipović, Adil Zulfikarpašić, Nijaz Duraković, Faruk Balijagić, Jadranko Prlić, pa čak i sadašnji predsjednik Vijeća ministara Zlatko Lagumdžija. Terorističke akcije trebali su izvesti pripadnici terorističkih grupa obučavanih u kampu Pogorelica, u blizini Fojnice. Zanimljivo da je glavninu posla trebala obaviti domicilna teroristička grupa poznata pod imenom Ševe. Ševe su bile sastavljene od pripadnika kriminalnog miljea, u kombinaciji s pripadnicima specijalnih jedinica bivše JNA. Sve je više dokaza kako je struktura KOS-a i nakon početka rata ne samo ostala u BiH, već je bila i duboko infiltrirana u sam državni vrh. Direktnu kontrolu nad aktivnostima Ševa, kojima se sada pripisuje velik broj zločina u BiH, ali i u opkoljenom Sarajevu, imao je državni vrh preko najviših dužnosnika MUP-a, ali i obavještajne službe AID. Državni je vrh, međutim, upravljao i ostalim terorističkim skupinama u BiH pa su tu bile stacionirane alžirska GIA, arapski Hamas, egipatska Muslimanska braća... Posebno je zanimljiva teroristička grupa Takfir Ve Hidžira, ubačena od britanskih obavještajnih službi, koju je vodio Egipćanin vjerojatno pod pseudonimom Abu Hamsa. Bivši afganistanski borac bez jedne ruke i oka Abu Hamsa vlasnik je bosanskohercegovačke, ali i britanske putovnice, a trenutno se nalazi negdje u Velikoj Britaniji.

Pored domaće terorističke grupe Ševe najozloglašenija teroristička grupa u BiH bila je upravo ubačena Takfir Ve Hidžira koja je imala, a navodno još uvijek ima, svoje ogranke u BiH. Najpoznatiji ogranak je takozvana francuska grupa koju je vodio Lionel Dumont, također poznatiji kao Abu Hamsa. U okviru Takfir Ve Hidžire postojala je i tuniska grupa koju je vodio Karaj Halil, također zvani Abu Hamsa. Tuniski Abu Hamsa trenutno je zatvoren u zeničkom zatvoru, a francuski Abu Hamsa je pobjegao iz sarajevskog zatvora. Nakon što je Izetbegović dao zeleno svjetlo za dolazak i aktivnosti terorističkih grupa u BiH, kontrolu i upravljanje nad njima preuzeo je bivši šef AID-a Bakir Alispahić, sada uhićen pod optužbom za terorizam. Operativno je na terenu njihove aktivnosti razrađivao Šemsudin Mehmedović, ministar kantonalnog, zeničko-dobojskog MUP-a.

Sve su ove terorističke grupe sudjelovale u nizu akcija kojima je cilj bio destrukcija sigurnosti, podmetanje bombi, likvidacije civila, uglavnom širenje mržnje i terora. Pored ustupljivanja bosanskog tla i logističke podrške kroz davanje dokumenata i osiguranje sredstava za izvođenje terorističkih akcija, najviši policijski i obavještajni dužnosnici omogućavali su importiranim terorističkim skupinama nesmetano djelovanje u BiH. Bivši državni vrh poželio je, međutim, a sada je to poznato kroz slučaj Pogorelica i Ševe, svoju terorističku mrežu. Dokazi upućuju da je državni vrh odlučio, koristeći se iranskim instruktorima iz Homeinijeve garde, obučiti Ševe terorističkim metodama kojima će se potom obračunati sa svojim političkim protivnicima i neistomišljenicima. Državni terorizam na Pogorelici razotkriven je u veljači '96. godine tijekom zračnog desanta u kojem je zaplijenjena kompletna dokumentacija, oružje i eksploziv.

U svemu tome državnom su vrhu zasmetale neke osobe, poput Munira Alibabića, visokog obavještajnog dužnosnika koji je još '94. godine prvi ukazao na pogubnost terorističkih aktivnosti u BiH. Alibabić je nakon toga smijenjen, naprasno umirovljen i marginaliziran. Gore od njega prošao je bivši časnik AID-a Edin Garaplija koji je razotkrio i dokumentirao postojanje jedinice za specijalne terorističke aktivnosti Ševe. Nakon što je otkrio da iza Ševa stoji sam policijski, obavještajni i državni vrh, Garaplija je u namještenom sudskom procesu osuđen na 13 godina zatvora. U pet godina služenja kazne u zeničkom zatvoru izbjegao je tri pokušaja likvidacije, a naposljetku je uspio dokazati svoju nevinost i pušten je na slobodu.