Vjesnik: 07. 05. 2002.
Kako kratiti Le Pena
ZORAN VODOPIJA
Novinarka HRT-a poslala je uoči drugoga kruga francuskih izbora redakciji intervju s kandidatom za predsjednika Le Penom. Urednici su odlučili intervju skratiti sa 25 na 17 minuta.
Da. I onda?
Onda je novinarka revoltirana tim potezom vlastitih urednika odlučila povući intervju. Jer da je riječ o ekskluzivi koju su dobile uz hrvatsku još samo tri strane televizije.
Da. I onda?
Onda su se urednici složili s novinarkinom željom i razgovor s Le Penom nije objavljen.
Da. I onda?
Onda smo dobili još jednu priču s HRT-a o tome kako tamo postoje, gle čuda, novinari i urednici koji rade svoj posao.
Na Hrvatskoj televiziji i inače postoji neka emisija u kojoj se tumači kako se stvara program. Autori objašnjavaju kakve kreativne napore ulažu kako bi rodili neki zabavni, dokumentarni ili informativni uradak. Nisam siguran da takve bedastoće tipa »vidi me kako radim« postoje na još
nekoj televiziji.U kontekstu takve televizije kao čuda neviđena, koje svaki dan čak uspijeva nešto proizvesti, očito je sasvim normalno da novinar po javnosti povlači vlastitu redakciju. I da ova nalazi za shodno da mu odgovara.
Koga vraga nas uopće zanima
kako na televiziji štancaju program kad se ionako daju gledati jedino filmovi i sportski prijenosi?Ove novine nedavno nisu objavile intervju s jednim političarom jer je bio predugačak. Političaru je predloženo da se razgovor krati »u hodu«, i pitanja i odgovori. Nije se složio. Predložio je da se neka pitanja i odgovori izbace. Kad je to učinjeno nije se složio s odabirom izbačenih pitanja i odgovora. Pa intervju jednostavno nije objavljen. Urednik, novinar i političar se zbog toga nisu javno povlačili p
o drugim medijima.Inače o Le Penu: na televiziji bi to zasluživalo 15 minuta, ali kao tematski prilog o njemu kao fenomenu u današnjoj Europi.