Zaista, ponašanje vladajućih prema iskazima sada već bivšeg državnog odvjetnika Radovana Ortynskog djeluje kao »opstrukcija pravde«, kako je konstatirao Vladimir Šeks. Novinar neminovno osjeti izvjesnu nelagodu kad se mora složiti s čovjekom koji je i osobno u HDZ-ovom desetljeću stekao bogato iskustvo u opstruiranju pravde. Ali nevolja je vlasti što veliki dio javnosti danas slično rezonira: ne odobrava odluku vladajućih da se povodom izjava donedavnog državnog odvjetnika ne provede istraga.

Radovan Ortynski grubo je kažnjen zbog svojih tvrdnji o povezanosti vlasti s organiziranim kriminalom. Vladajuća je koalicija, nezadovoljna njegovim radom, tražila da podnese ostavku, što je on i učinio. Bio je dogovoren častan odstup, Ortynski je trebao ostati u državnom odvjetništvu. Sve se promijenilo kada je u Saboru odlučio progovoriti o sprezi vlasti s mafijom. Uz tvrdnju da ga smjenjuje organizirani kriminal, naveo je set primjera koji pokazuju dokle su u državnoj hijerarhiji kumovi dospjeli: govorio je o spornoj i nikad ozbiljno istraženoj prodaji »Večernjeg lista«, jednoj banci u kojoj se navodno pere novac i devedeset je posto njenih papira lažirano, švercu cigareta i oružja, uključujući i proturaketne sustave.

Na teške optužbe vladajuća je koalicija kriminalno reagirala. Zahtjeve da se osnuje saborsko povjerenstvo, koje će istražiti izjave bivšeg državnog odvjetnika, jednostavno je odbila. Jučer je i saborski Odbor za pravosuđe zaključio da »nema opravdanog razloga« za osnivanje povjerenstva. Javnost iz toga neminovno zaključuje da vladajući nešto skrivaju. Ortynski je smijenjen, nečasno je otpušten i u Državnom odvjetništvu više ne može raditi. Proizlazi da je kažnjen zbog svojih izjava. Dok nije progovorio, radno mu je mjesto bilo osigurano, bez obzira što u poslu, kako tvrde, nije zadovoljio. Čim je progovorio, uručena mu je sramotna šup-karta. Vlast štoviše ne vidi nikakva razloga ni interesa da istraži istinitost njegovih navoda. Na taj ih način zapravo potvrđuje.

Objektivno, Ortynski nije zadovoljio na dužnosti koju je obnašao. Kao državni odvjetnik morao je djelovati u skladu sa saznanjima o kojima je na koncu balade progovorio. Nije pokrenuo postupke, koliko je poznato ostao je na rekla-kazala. Vjerojatno nije bio dorastao poslu na koji je s velikim očekivanjima imenovan. O tome govore i njegove pretjerano emocionalne reakcije, za saborskom je govornicom bio na rubu suza. Ali svojim izjavama potvrdio je ono što građani i sami osjećaju: da je Hrvatska u rukama mafije.

Zato ovdje više nije riječ o Radovanu Ortynskom. Odbijanjem formiranja saborskog povjerenstva i kažnjavanjem glasnika loših vijesti, aktualna se vlast danas predstavlja kao glavna smetnja istrazi organiziranog kriminala i njegovih veza s politikom i državnim institucijama. Neprocesuiranjem i pometanjem pod tepih dovela se u poziciju da je kriminal bivše vlasti postao i njen grijeh. Nisu više odgovorni samo oni koji su ga počinili nego i oni koji su ga odšutjeli. Sada vladajuća garnitura tako postaje suučesnik u razbojništvu svojih prethodnika. Jesu li tome razlog samo njihova popustljivost i nesposobnost ili i kumovi imaju kumove?