Brojni dokumenti i dokazi potpuno jasno razotkrivaju da su putem legalnog sustava vlasti Alije Izetbegovića i SDA, dijelom u suradnji s obavještajnom službom Islamske Republike Iran, pripremani atentati, postavljane auto-bombe i ubijani hrvatski civili

Bivša bošnjačka vlast u BiH na čelu s Alijom Izetbegovićem, nakon prošlotjednog uhićenja »Pogoreličke grupe«, osumnjičene za terorizam, špijunažu za Iran i pokušaj atentata na Fikreta Abdića, proživljava dramatične trenutke. Uhićenjem trojice nekad visokopozicioniranih dužnosnika AID-a, Envera Mujezinovića, Bakira Alispahića i Irfana Ljevakovića, te još dvojice policijskih djelatnika, Edhama Veladžića i Ejuba Ikića, ratni se državni vrh, naime, preplašio da će mnoge dosad dobro čuvane tajne sada postati dostupne javnosti. Donedavni najbliži suradnici Alije Izetbegovića iz policijskih, vojnih, političkih i obavještajnih struktura pribojavaju se i povećanog interesa haških istražitelja za terorističke akcije koje su usmjeravane preko njih, a dogovorene su na najvišim državnim razinama.

Brojni dokumenti i dokazi potpuno jasno razotkrivaju da su putem legalnog sustava vlasti Alije Izetbegovića i SDA, dijelom u suradnji s obavještajnom službom Islamske Republike Iran, pripremani atentati, postavljane auto-bombe i ubijani hrvatski civili. Za te su akcije iz arapskih država importirane terorističke grupe čiji su pripadnici nagrađeni bosansko-hercegovačkim dokumentima. Danas ih je u Federaciji BiH, prema posljednjim informacijama, možda i dvije tisuće. Vlast Alije Izetbegovića je dodatno, međutim, formirala svoje terorističke grupe, od kojih su najpoznatije zloglasne »Ševe«.

Tako se za pritvorenu »Pogoreličku grupu« koju čine Bakir Alispahić, Enver Mujezinović i Irfan Ljevaković, redom najviše pozicionirani djelatnici obavještajne službe AID, sumnja da je tijekom cijele 1995. do veljače 1996. godine uspostavila suradnju s obavještajnom službom Islamske Republike Iran, MOIS.

Sumnjiči ih se za terorizam i špijunažu za Iran, a otprije par dana i za pokušaj atentata na bivšeg predsjednika APZB Fikreta Abdića. Bivši šefovi AID-a, po svemu sudeći u dogovoru s državnim vrhom, na obuku u Iran poslali su nekoliko odabranih djelatnika AID-a i MUP-a. Povratkom iz Irana za već obučene obavještajce otvoreni su oružjem i opremom opremljeni tajni teroristički kampovi u Pogorelici u kojima se nastavila obuka usmjerena na obavljanje raznih terorističko-špijunskih aktivnosti. Instruktori domaćim teroristima dolazili su iz redova MOIS-a, islamske obavještajne službe.

Riječ je o Selah Pou Mohamedu, Alishahi Alisgharu, Jafarzadeh Alirezahu i izvjesnom Saitiju, instruktorima za sigurnost, (kontra)obavještajnu djelatnost, tajno praćenje, rukovanje raznim vrstama oružja, borilačke vještine, pravljenje i upotrebu minsko-eksplozivnih sredstava... Islamski obavještajci obučavali su dvije sveukupno petnaesteročlane terorističke grupe, dok su im optuženi Bakir Alispahić, Enver Mujezinović i Irfan Ljevaković osiguravali novac, dokumente, tajnost, opremu i sigurnost. U okviru obuke posebno su planirani, a riječ je o razdoblju nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, atentati snajperima na poznate osobe uglavnom iz kruga disidenata. Početkom veljače 1996. godine desantom snaga IFOR-a kamp je otkriven pa su šefovi AID-a hitno omogućili promjenu identiteta polaznika terorističkog tečaja.

Koncem 1995. godine Mujezinović, Alispahić i Ljevaković donijeli su odluku o likvidaciji predsjednika Demokratske narodne zajednice i bivšeg predsjednika paradržave APZB Fikreta Abdića, državnog neprijatelja koji je tada živio u Rijeci. Akcija »Dover« trebala se provesti, kao što je poznato, terorističkim napadom na Preluci, no napadači su otkriveni početkom travnja 1996. godine i plan je propao. Nema nikakve dvojbe da je Fikret Abdić svojedobno bio u pravu kad je za naš list izjavio kako je taj pokušaj atentata na njega ustvari državni terorizam iza kojeg po logici stvari stoji sam vrh države.

Nakon ubojstva federalnog ministra unutarnjih poslova Joze Leutara, bombom podmetnutom pod automobil, po nalogu državnog vrha pokrenut je postupak protiv petorice bosansko-hercegovačkih Hrvata na čelu s bivšim zapovjednikom Kažnjeničke bojne Ivanom Andabakom. Iako je posve jasno da oni nemaju nikakve veze s Leutarovim ubojstvom, montirani sudski proces u kojem su žrtvovane nevine osobe kako bi se prikrili pravi atentatori iz neke od brojnih terorističkih grupa i njihovi nalogodavci iz samog vrha vlasti ulazi u završnu fazu. Tragikomično je kako se na optuženičkoj klupi nalazi i Leutarov vozač Željko Ćosić, koji se u vrijeme eksplozije nalazio tik do Leutara pa je i sam ranjen.

Pravosudna farsa, kojoj smo jučer svjedočili na Kantonalnom sudu u Sarajevu, dio je strategije koordinirane između SDA i teatralnog šefa misije UN-a za BiH Jacquesa Kleina. Kleinova tvrdoglava ustrajnost na krivnji petorice Hrvata za ubojstvo Leutara zasniva se na njemu namjerno plasiranim pogrešnim informacijama koje mu je AID servirao preko jedne svoje podmetnute agentice koristeći se tako tom njegovom slabom točkom. Ključni čovjek optužbe je bošnjački kriminalac i silovatelj Merim Galijatović u statusu zaštićenog svjedoka. Galijatović je u namještenoj igri stare garniture AID-a, koja je radila isključivo u interesu tadašnje vlasti i SDA, priznao svoje sudjelovanje u organizaciji ubojstva. Zauzvrat je financijski nagrađen, pušten iz KPD Zenica i obećano mu je da neće biti osumnjičen za ubojstvo Leutara. Premda je u razdoblju planiranja i realizacije atentata još bio na odsluženju kazne u KPD Zenica na sudu je kao vjerodostojna prihvaćena njegova verzija priče. Galijatović je naprosto bez ikakvih dokaza lažno okrivio Ivana Andabaka i još četvoricu Hrvata čime će se pokušati zadovoljiti interes javnosti i međunarodnog faktora za pronalaskom i kažnjavanjem atentatora. Galijatović je nakon ubojstva Leutara pušten iz zatvora i sada se skriva ne želeći se pojaviti na sudu kao svjedok. Prema provjerenim informacijama skriva ga pomoćnik ministra federalnog MUP-a Faik Lušija.