Svojim gotovo prijateljskim držanjem, kao da je hrvatska odvjetnica a ne stroga haška tužiteljica, Carla del Ponte značajno bi mogla utjecati na smanjivanje antihaške nabrijanosti u hrvatskoj javnosti. Druga činjenica, koja presudno delegitimira hrvatski otpor prema Haškom tribunalu, njegov je tretman zločina počinjenih sa srpske strane. Suđenje Miloševiću i uvođenje redovne linije Beograd-Haag, kojom pred Tribunal gotovo svakodnevno pristiže kontingent visokih srpskih vojnika i političara, izbija adute onima koji haško sudište vide kao neobjektivno, pristrano i antihrvatski usmjereno.

Ali pitanje je kako hrvatsku spremnost ocjenjuje Haški sud. Kako sada stvari stoje, seljenje u Haagu započetih istraga u Hrvatsku dolazi u obzir samo u nekim manje važnim slučajevima. Zainteresiranost i spremnost Hrvatske da sama sudi svojim zločincima djelovala bi mnogo uvjerljivije da je Zagreb sam pokrenuo istrage o slučajevima kojima se bavi Haški sud. Ali u tom pogledu Hrvatska je u strašnom zakašnjenju. Također, tijek ovdje otvorenih procesa nikako ne garantira da je hrvatsko sudstvo spremno i moćno odgovoriti svojoj ulozi. Od slučajeva koji su se vodili i vode pred hrvatskim sudovima jedino suđenje gospićkoj skupini ulijeva povjerenje, i to najviše zahvaljujući respektabilnoj sutkinji Iki Šarić.

Spremnost Hrvatske na suočavanje s ratnim zločinom dovodi u pitanje i ovih dana u nekim dnevnicima objavljena peticija u prilog generalu Gotovini, koju je potpisalo 300 mahom javnih osoba, od kojih se ugled nekima nikako ne može poreći. Peticija je pokrenuta iz desničarskih inspiracija i redova, koji se zalažu za prekidanje svake suradnje s Haškim sudom. Ali činjenica da su zahtjev za oslobađanjem Gotovine od optužbe za ratne zločine potpisale i sasvim pristojne, desnilom nezatrovane ličnosti, vjerojatno manje govori o rečenom generalu, više o stavu ogromnog dijela javnosti prema proteklom ratu.

Hrvatska javnost ne prihvaća problematiziranje bilo čega što je Hrvatska u ratu uradila, apriori ne pristaje na pravosudni tretman nikojeg hrvatskog generala ni vojnika. U tom raspoloženju određenog utjecaja ima i činjenica da se ni aktualna vlast praktično nije odmakla od takvog stava. Dok se javno ne problematizira karakter Domovinskog rata, koji nije bio samo obrambeni, a o čemu ponovo govore i jučer u ovom listu objavljeni Tuđmanovi stenogrami, Hrvatska neće biti spremna za pošteno suđenje ratnim zločincima.